VELIKA LJUBAV SELJANKE I BARUNA

Njihova je životna priča kao iz mašte: ona prekrasna, ali siromašna udovica, majka dvoje djece, a on visok, stasit, bogat, plave krvi. Ona seljanka, on barun. Ona iz Golji, on iz Svetog Martina, vlasnik gotovo pola obradiva tla na Labinšćini i velikog dvorca u Svetom Martinu, zvanog Kort. Domina Mohorović, on Nicola baron Lazzarini-Battiala, u narodu poznatiji kao Mikula. Mnogo toga ih je razdvajalo, a vezivalo ono najjače - ljubav, koja ih nije iznevjerila. Zbog toga su ušli u narodnu predaju - ona još ljepša, on još plemenitiji.
 Treba li još nešto dodati? Možda tek podatak da je njihova velika grobnica na labinskom groblju i da je svoju nonu Domenicu na vječitom počivalištu ovih dana posjetila njena unuka iz daleke Australije, kamo se odselio njen, danas također pokojni, sin iz prvog braka Severo. Iz tog je braka imala i kćerku Nadu, a s barunom još troje djece po imenu Giacomo, Fineta i Uccia. U svojedobnom razgovoru ove posljednje kćerke barunice s Vinežanom Danielom Načinovićem, velikim labinskim novinarom, pjesnikom, karikaturistom, književnikom, kantautorom i prije svega dobričinom, ona će izjaviti: "Moj je otac veoma volio moju mamu i u prisustvu nas djece bi znao reći: "Ne bih do stopalo svoje Domine za sve vas zajedno!' Toliko ju je volio. Zamislite tada se u nju zaljubio kada je ona imala deset godina! Ta ljubav se u njemu nikad nije ugasila, iako se mama Domina kasnije udala za drugog čovjeka. Kada je kasnije postala udovica, moju ju je tada uzeo za ženu.


(više u knjigama o Labinštini: www.mat-flacius.com)