KVARNER I ISTRA NA AUTOKARTI TOURING CLUBA ITALIANO

Ljubitelje zemljopisnih karata zasigurno će zanimati i autokarta  istočne Istre, Kvarnera i Zadra, novopripojenih dijelova današnje Hrvatske pripojenih Italiji nakon Prvog svjetskog rata, koju je Touring club Italiano, u omjeru 1:250.000, objavio početkom tridesetih proteklog stoljeća. Zanimljivo je da je većina toponima i naziva sela na  Labinšćini još tada ostalo nepromijenjeno, premda je pisano na talijanskoj grafiji. Tako su ucrtana imena sela Peršići, Diminići, Viškovići, Ružići, Drenje, Barbići, Skrokoni i druga. Ipak, Čambarelići su postali Cambarelli, Noskovići  Noscovi, a Belušići s druge obale rijeke Raše Belussi. Zanimljivo je da je Rabac i dalje Rabaz, a ne Portoalbona, kakav se naziv u to vrijeme već pojavljuje na njegovim razglednicama. Ima i nekih grešaka pa je selo Cerovica pretvoreno u Svetu Luciju, kako se za Italije zvala Skitača. Ona je pak i dalje po starim nazivom ucrtana na toj karti. Posebno su obilježeni rudnici u Štrmcu i Krapnu, ali ne i Vinežu, gdje je ugljenokop zatvoreno 1928. godine. Razumljivo u to vrijeme nema rudarske Raše, ali se vidi kako se more uvuklo duboko u Krapansku valu. Još uvijek nije ucrtano Koromačno, odnosno ondašnji Valmanzinghi, u kojem je 1926. godine otvorena cementara, prva tvornica na Labinšćini. Na njoj je i dalje Čepićko jezero, odnosno lago d'Arsa, a zanimljivi su i prometni pravci, koji su i tada bili nepovojni za istočnu obalu Istre, odnosno za Labin kao najveće mjesto na njoj. U Rijeku, odnosno Pazin i Trst putuje se preko Vineža, Svete Nedelje i Kršana, dok će sadašnji dio Jadranske magistrale Labin-Štrmac-Vozilići biti izgrađen mnogo kasnije 1954. godine. Ucrtana je i cesta ispod Barbana dovršena 1909. godine, ali će se do Pule putovati zaobilazno preko Divšići i Vodnjana.  Kraća veza s Pulom, preko Manjadvorci i Marčane, probit će se 1932. godine.


(više u knjigama o Labinštini: www.mat-flacius.com)