VJETAR S KVARNERA FRANCESCE TONETTI

Il Vento del Quarnero, naslov je autobiografskog djela contesse Francesce Tonetti, kćerke znanog "crvenog baruna", kojega je ona posvetila svom ocu, "mojoj velikoj ljubavi", ali i kvarnerskoj buri, toliko snažnoj u Plominu. Premda je živjela i odrasla na relaciji Rim-Venecija, okružena velikim raskošom i bogatstvom, veliki dio knjige posvetila je Plominu i posebno Kršanu, u kojem je provela, kako je napisala. puno lijepih trenutaka. Ostavši rano bez majke, koja je umrla u 28. godini, bila je veoma vezana uz svog oca, bogatog buntovnika i ljevičara, koji je u mladosti otišao u Italiju, ne želeći služiti u austrijskoj vojsci. Mala Francesca je prirasla srcu svog oca, koji je ime jednog od svojih plominskih jedrenjaka da svojoj kćerki, a ona ga je sljedila u svemu, postavši ljevičarka kao i on. Sjedila je i u talijanskom parlamentu kao članica Socijalističke stranke.

Knjiga se naprosto guta, vrlo je zanimljivo pisana, posebice oni dijelovi koji se odnose na nas, Kršan i Plomin. Naše ljude je veoma simpatizirala, naglasivši da su siromašan, ali dostojanstven narod, koji drže do sebe. I dobro zamijetila da se oni prema drugima odnose onako kako i zaslužuju - prema dobronamjernima su vrlo susretljivi, srdačni i otvoreni, a one druge ignoriraju i zaobilaze. Zanimljiva je i njena crtica u kojoj kaže da je jednom nedjeljna misa u kaštelu trajala dva sata, budući da je svećenik najprije održao misu na hrvatskom, a potom talijanskom jeziku. Štivo koji ne bi smjeli zaobići svi oni koje zanima naša nedavna prošlost, o kojoj govore i njene fotografije, dijelom dobivene i od njene tete Marije Sestan te plominskog, a kasnije tršćanskog odvjetnika Marija Gerbina, autora četiri knjige o svom rodnom gradu. Bili su to dani njena djetinjstva u Plominu i Kršanu, dok je na zadnjoj fotografiji mala Francesca sa svojom majkom neposredno prije njene smrti.

Barunica Francesca Tonetti, godinama je svraćala u Kršan, imajući ambicije i da obnovi kaštel. Svojim djelom i simpatijama prema našim ljudima zaslužila je da joj se kršanska vlast na neki način oduži, dok još nije kasno. Zar ne bi bilo lijepo da je proglase počasnom građankom Općine Kršan?

(više u knjigama o Labinštini: www.mat-flacius.com)