GROF GIUSEPPE LAZZARINI - NAJUTJECAJNIJI LABINJAN IZMEĐU DVA RATA

Barun i kasnije grof Giuseppe Lazzarini bio je najutjecajniji, ali ne i najomiljeniji od troje braće iz te poznate labinske plemenitaške obitelji, od kojih je Tomaso bio poznat i cijenjen kao dobar liječnik, koji je besplatno liječio sirotinju, a Mikula, veleposjednik iz Svetog Martina, oženjen da udovicu seljačkog podrijetla iz Veli Golji. Giuseppe je rođen 1871. godine od oca baruna Giacoma i majke kontese Margerite, posljednjeg izdanka bogate obitelji Battiala. Studirao je agronomiju na sveučilištu u Pisi, a za rana se uključio u politiku u svom zavičaju, kada kao mladi socijalist podupire rudare-štrajkaše u Krapnu. Prije Prvog svjetskog rata emigrira u Italiju, živi u Rimu i bavi se, između ostalog, publicistikom i pisanjem u novinama o prilikama na Balkanu, o čemu će početkom dvadesetih napisati knjigu. Početkom rata odmah se kao dobrovoljac javlja u jedinice talijanske vojske, iz koje izlazi sa činom kapetana, uz tvrdnje da se tu upoznao s podoficirom Mussolinijem, tada također socijalistom, što mu je kasnije pomoglo u ostvarivanju svojih ambicioznim planova. Dolaskom Istre unutar granica Italije barun Lazzarini se odmah vraća u Labin, postaje ugledan član fašističke stranke, zauzevši odmah važne političke pozicije u rodnom gradu, ali i Istre. Bio je gradonačelnik Labina, predsjedavajući Istarske provincije, predsjednik Savjeta za poljoprivredu Istre, i što je najvažnije, predsjednik Konzorcija za uređenje sliva rijeke Raše. Posao je obavio više nego uspješno, isušivši Čepićko jezero i Krapansku valu te uredio cijeli tok rijeke Raše i njeno ušće, čime je dobiveno nekoliko tisuća plodnih površina. O tome je iscrpno pisao u svom publiciranom izvješću, ilustriranom brojnim fotografijama, objavio je studiju o šumama Istre te neke druge naslove. Nesumnjivo je da je svojim utjecajem, ali i aktivnošću umnogome utjecao na razvoj Labinšćine između dva rata, koji je zahvaljujući rudnicima i potrebom Italije za ugljenom bio najdinamičniji u Istri.

(više u knjigama o Labinštini: www.mat-flacius.com)