Od vajkada je riva, luka srce i duša svakog primorskog mjesta, u čemu ni mali Rabac nije izuzetak. Oduvijek je to bila njegova žila kucavica, mjesto okupljanja, početka ili kraja putovanja i proputovanja, šetnje, kupanja ili posla. Kako je rastao Rabac tako se mijenjala i uloga luke, uz čiju su se rivu vezivali ribarski, putnički, teretni ili izletnički brodovi. Ovisno o o vremenu i trenutku, molo, mul, gat ili naprosto riva, svoje je mjesto ustupala i autobusima, kamionima ili automobilima u tranzitu, ili samo šetačima i ugostiteljima. Preko ljeta, kada se traži svaki slobodni centimetar za parkiranje rabačka je riva za domaće ljude gotovo nedostupna, ali sve se nadoknađuje u ostalim dijelovima godina, kada je ona zapravo najljepša i najpitomija. Onako kako je, otprilike izgledala u razdoblju od sredine pedesetih do početka osamdesetih kada su nastala ove razglednice slane na mnoge domaće i strane adrese. Uvijek uz hvale na prirodne ljepote rabačke vale. Zbog čega ne podijeliti radost s njima i podsjetiti se na neka druga vremena i drugačiju rabačku rivu?
(više u knjigama o Labinštini: www.mat-flacius.com)
Nema komentara:
Objavi komentar