Nogomet, briškula, trešete, kanat na "tonko i debelo", naše besedi - sve su to "sitnice" koje desetljećima okupljaju naše iseljenike širom svijeta, pomažući im da se uspješno nose s nostalgijom prema rodnom kraju. Izuzetak nije ni New York, gdje ima više klubova koji okupljaju naše ljude. Istria je utemeljena 1959. godine, a 18 godina kasnije djeca Labinšćine i njihovih rudara na njihov blagdan 2. ožujka 1977. godine osnivaju drugi klub davši mu ime Rudar. Prvi predsjednik kluba bio je Gvido Bastijanić, koji i danas daje osnovni ton ovom zavičajnom klubu. Dvije godine kasnije, na prvim Jadranskim susretima iseljenika održanim potkraj listopada 1979. godine, među nogometašima pulske Istre gost njihova imenjaka iz ogromnog New Yorka, po broju Istrana drugom gradu Istre, odmah poslije Pule, nalazio sam se i ja. Sjećanja su prelijepa. Sedam dana druženja s mojim Labinjanima, od kojih su mnogi tek koju godinu ranije otišli preko Bare, zabave u oba iseljenička kluba u Astoriji, posjeti nekim obiteljima, razgledavanje tek dijela najvećih znamenitosti ogromnog megapolisa. I mnogo vremena na nogometnim igralištima, jedinom trenutku gdje se misli usmjerene isključivo na loptu, gol, pobjedu i nadigravanje.
Susreo sam se i sa nekadašnjim školskim kolegom Frankom Pavićevcem, sportskom legendom i najsvestranijim labinskim sportašem Lucijanom Miletićem, prvim dopisnikom Labinske komune Renatom Dundarom, nezaobilaznim Aldo Diminićem Vlahom, koji je ugostio mnogo, mnogo naših ljudi, dobrim čovjekom Tomažom Goljom, nekadašnjim tajnikom labinskog Autoprometa i mnogim drugim nekadašnjim mojim sugrađanima.Ugostila me braća Vlačić u svom domu, dok je kod njih bila njihova mater. Utisaka napretek, vremena premalo, sve je izgledalo kao san, a na taj boravak u Astoriji, kada je na prvim Jadranskim susretima Istria pobjedila Rudar, a pehar došao u ruke Alda Vlaha, podsjećaju i ove (nezagubljene) fotografije.
Da život prebrzo praši uvjerio sam se nakon više od tri desetljeća, za mog drugog posjeta istome gradu. Promijenila se Astoria, a još više moji Labinjani, mladići da una volta kao i ja. I kada sam ove retke napisao i "zakačio" slike, izašao sam van, gdje sam u restoranu Ferali zatekao Danka Veselicu. On veći dio godine boravi u svom rodnom kraju, a u kratkom susretu odmah smo se sjetili tog kratkog boravka među našim ljudima u NY, kada je Danko dao jedina dva gola nogometašima Istre, u kojoj ih je ona zabila deset svojim domaćinima. Svatko se radije sjeća lijepih trenutaka, složit će se s time i dobričina Danko, na prvoj fotografiji treći s lijeva(stoji). Tada vrlo snažna Istra pod palicom pulske nogometne legende Franca Rosignollija izvukla je jedva 3:3 s Cipranima, igrajući na lijepom stadionu Cosmosa.
Na prve Jadranske susrete u New Yorku podsjeća i ova pozivnica za završnu večer 27. listopada daleke 1979. godine, održana u vrlo dobrom okruženju u prostranoj dvorani Julia Richman High School, koja me i danas podsjeća na moj prvi boravak među našim ljudima u New Yorku.
Dio fotografija učinio je moj sin Zoran, koji je među Labinjanima u New Yorku bio prije desetak godina, a za razliku od mene fokus njegova zanimanja nisu bili samo iseljenici.
Nema komentara:
Objavi komentar