U Labinu je pošta, nedaleko od gradske lože, otvorena 1. veljače 1839. godine, na što podsjeća još kameni sandučić ugrađen u nekadašnju poštansku zgradu. Potkraj stoljeća otvoren je u njoj hotel Al telegrafo, a u to vrijeme šef pošte je Edoardo Palisca, u čijoj je nakladi izašlo nekoliko razglednica grada. Poštu je deset godina kasnije dobio i Plomin, iz Labin najveći gradić na istočnoj obali Istre, a uskoro i druga mjesta. U Kršanu će se pošta, koja je ujedno bila i postaja za zamjenu konja koji su vukli poštanska kola, dobiti dan nakon Božića, 1870. godine, a početkom ožujka 1871. godine poštanski će se žig udarati i u Pićnu. Rabac će poštanski ured dobiti 30. rujna 1883. godine, a dugogodišnji će šef biti Gobbo, koji je jedno vrijeme službovao u Malinskoj na otoku Krku, gdje je njegova kći Leonilla pohađala hrvatsku školu. Nedešćani su poštu dobili 1895. godine, a otprilike u to vrijeme poštar počinje raznašati poštu i iz Sušnjevice.
Bez obzira što je potkraj 19. stoljeća zahvaljujući rudnicima u Krapnu, Vinežu i Štrmcu Labinšćina bila relativno dobro razvijena, promet u poštansko-telegrafskom uredu i nije bio odveć velik. Dok je u turističkoj Opatiji 1884. godine poslano oko 28 tisuća brzojava, iz labinskog ih je ureda otposlano svega dvije tisuće, manje nego u Volosku, Pazinu, Poreču i Rovinju. Klasične konje početkom 20. stoljeća zamijenit će benzinski, što će ubrzati promet, ali još više izazivati veliku pažnju mještana, osobite djece, što se događalo, kako se vidi iz naših razglednica, i u Vinežu te Kršanu.
U početku svi poštanski žigovi imali su mjesta napisana samo na talijanskom jeziku, a kasnije dvojezični se žigovi koriste u Rapcu, Svetoj Nedelji, Kršanu, Pićnu i Sušnjevici.
(više u knjigama o Labinštini:
www.mat-flacius.com)
Nema komentara:
Objavi komentar