RABAČKE PUČKE ŠKOLE

Od vajkada se kaže da nema pravog sela bez crkve, oštarije i škole, a sve te uvjete ondašnji mali Rabac ispunjava 1900. godine kada Lega nazionale na vrhu njegova najljepšeg brežuljka podiže lijepu školsku zgradu. Prve školske godine nju će pohađati 37 učenika, a i kasnije će njihov broj biti otprilike isti. Lega nazionale je bila udruga za promicanje talijanskog jezika i kulturu u austrijskoj Istri, osnovane 1891. godine, nakon neuspjele zabrane nadležnog ministarstva u Beču. Bila je to vrlo dobro organizirana  zajednica, koja je na tradiciji ugasle Pro Patrie na razne načine, tiskanjem i prigodnih maraka, otvaranjem škola, vrtića, čitaonica i drugih ustanova s talijanskim nacionalnim identitetom i u najmanjim selima i mjestima Istre čuvala ne samo talijanski jezik, nego i provodila asimilaciju slavenskog stanovništva.
Uskoro na sličnom principu osniva i Društva Ćirila i Metoda, koja u Istri potiče otvaranje škola na hrvatskom jeziku. Čini to s manje uspjeha i više teškoća s obzirom da su ekonomske, kulturne i društvene pozicije istarskih Hrvata bile mnogo slabije od Talijana. Stoga se, primjerice, hrvatska škola u Rapcu, gdje većina djece "gona po nase", otvara tek 1911. godine u jednoj privatnoj kući, o čemu će pisati Naša sloga. Danas je u toj kući restoran Rapčanka i nema nikakvog traga da se u njoj nekada održavala nastava na materinjem jeziku. Da su postojale trzavice i sukobi između učenika dviju škola, bolje rečeno između njihovih roditelja, rekla mi je ondašnja polaznica talijanske škole Leonilla Gobbo, koja je prije dvije godine preminula u Trstu u dobi od 106. godina.
Nakon raspada Austro-Ugarske i dolaska Italije hrvatska se škola zatvara, Rabac postaje Portoalbona, a jedan od prvih učitelja postaje Erminio Girardelli. On se bavio i izdavanjem razglednica, ali u ovom prilogu nema ni jedne njegove, budući da njima pratimo razdoblje prije gradnje škole Lege nazionale do 1904. godine. Zanimljivo je da najvjerojatnije prva razglednica Rapca tiskana potkraj 19. stoljeća nije tiskana na talijanskom ili hrvatskom jeziku, već na njemačkom! I još jedna zanimljivost o školi, čija je lijepa zgrada u to vrijeme najuočljivija na onovremenim kartolinama. Premda je broj stanovnika Rapca u međuvremenu porastao za dvadesetak puta, mali Rapčani i danas uče u istoj školskoj zgradi, okruženoj sada mnogim obiteljskim kućama.

(više u knjigama o Labinštini: www.mat-flacius.com)