Uz desetak fotografija Raše napisan je i vrlo opširan tekst o Raši, koja je trebala biti sjedište nove općine s oko 12 tisuća stanovnika. Uz tada često puta ponavljane podatke o novom rudarskom gradu, podsjeća se da je još dvije godine ranije izgradnja Raše za mnoge bila tek pusti san i utopija, a sada je ne samo ponos Italije, već i jezgro najvećeg rudarskog bazena te države, koja se zbog skorog svjetskog rata što prije želi osloboditi ovisnosti o uvoznom ugljenu. Prije svega engleskom. Da su na dobrom putu novinar R. A. potvrđuje i podatkom da je godišnja proizvodnja uskoro iznositi milijun tona ugljena, dok je 1921. godine iskopano tek mizernih 79 tisuća tona.
Zasluge za vrlo brzi uspon rudarstva u Italiji, uz Rašu spominje se i Sardinija, ali i novog rudarskog grada, najvećim dijelom se pripisuju Guidu Segreu, direktoru prije dvije godine utemeljene tvrtke Azienda Carboni Italiani, koji je u članku slikan s istarskim prefektom Cimoronijem. On će svega godinu dana kasnije biti razriješen svih dužnosti i časti zbog svog židovskog podrijetla, premda je od rane mladosti bio član Fašističke stranke.
(više u knjigama o Labinštini: www.mat-flacius.com)
Nema komentara:
Objavi komentar