Mario Gerbini. Odvjetnik iz Trsta, rođen u Plominu, odakle je otišao, kao i mnogi njegovi sugrađani, odmah nakon rata. Ostao je odmah preko granice, dovoljno da živi daleko od rodnog grada, ali ne toliko daleko da ne bi bio stalno mislima uz njega. Plod čega su i četiri više nego vrijedne knjige u kojima riječima, stihom i slikama, na vrlo uvjerljiv, dokumentiran i emocijama nabijen način zauvijek ostavlja sjećanja na grad, koji je gubitkom svojih stanovnika, ostao ne samo bez tijela, već i duše. I pritom se u njemu ne osjeća gorčina, gnjev, odbojnost prema onim drugima, već samo ljubav i bol za gradom svog djetinjstva i mladosti i vlastitih korijena. Uz lijepe opise isplovljavanja jedrenjaka, ili klopotanja vodenica u podnožju drevnog grada, nižu se i vrlo pedantni i precizni podaci o imenima svih plominskih jedrenjaka, kapetanima duge i obalske plovidbe. Zagabria, Tonetti, Rudan, Nicolini, Nicolich, Vihar i mnogo drugi, dok će za kapetana Rocca Poldruga reći da je bio jedan od najboljih sinova Plomina. Nižu se i podaci o otvaranju škole, pošte ili nove gradske vijećnice, spiskovi liječnika, gradonačelnika za Italije. Prvi je koji je napravio spisdak svih poginulih Plominjana u razdoblju od 1940. do 1945. godine, bez obzira da li su život izgubili od njemačke ili partizanske ruke, ili u jedinicama talijanske vojske daleko od svog doma. Lista se zaustavbila na broju 255. Mnogi od njih svoje su živote ostavili u morskim dubinama prilikom bombardiranja njihovih brodova.
I još mnogo toga što bi zauvijek ostalo zaboravljeno da ovaj samozatajni odvjetnik nije strpljivo bilježio sve o svom Plominu, sakupljao stare razglednice, fotografije i dokumente. Ostali su iza njega podaci i o broju stanovnika Općine Plomin i samoga Plomina odmah nakon Prvog svjetskog rata, ali i tuga zbog opustjelog kraja u posljednjih pola stoljeća, izgubljenoj pomorskoj tradiciji i ne baš zanesen gradnjom termoelektrana na ugljen u podnožju Plomina. Mjesta gdje su mu uvijek navirivale misli o veselom djetinjstvu u svom zavičaju.U Plominu sam ga sreo posljednji put, ne puno prije njegove odlaska s ovog svijeta, početkom listopada 1992. godine kada bi se potpisao na njegovu tek objavljenu knjigu Povijesne crtice Plomin Porta u Istri (Note storiche del Porto di Fianona d'Istria). Tolerantan po prirodi i uvažavajući i drugu stranu, ali i stvarnost, u posveti je napisao Plomin, a ne Fianona, pokazavši time svoju dobru dušu. Zahvaljujući Tršćanskom Labinjanu Gianniju Versi susreo sam se s njim u Trstu u listopadu 1986. godine, gdje smo si razmjenili knjige. Između ostalog, rekao mi je da je njegovo prezime Gerbini nastalo od prezimena Grbac, ali je smatrao da je još ranije bio zapravo Gobbo, koje je prezime u Plominu bilo dosta učestalo.
Bilo kako bilo, Mario Gerbini zaslužuje mnogo više pažnje i štovanja od svog rodnog grada, a bilo bi i lijepo i korisno da se na hrvatski jezik prevede barem jedna njegova knjiga.
(više u knjigama o Labinštini: www.mat-flacius.com)
Nema komentara:
Objavi komentar