subota, 28. veljače 2015.

SPOMENIK RUDARU BORCU U LABINU - TRI DESETLJEĆA ZABORAVA!

Prvog svibnja 1981. godine, prije 34. godine, u Labinu je svečano obilježena 60. obljetnica Labinske republike, koja je ujedno bila središnja prvosvibanjska proslava u Hrvatskoj. Tom prilikom su, s nemalo ponosa, objavljeni rezultati anonimnog jugoslavenskog natječaja za izradu spomenika rudaru i rudaru-borcu, kako se službeno zvao spomenik.
Prva nagrada za izradu najboljeg idejnog rješenja spomen prostora nedaleko od novog autobusnog kolodvora primala je dvojcu - akademski slikar Quintino Bassani iz Zagreba-Labina i diplomirani arhitekt Berislav Iskra iz Rovinja. Bili su bolji i od ponuđenih rješenja znamenitog hrvatskog kipara Dušana Đamonje, koji je dobio drugu nagradu i trećenagrađenog Šime Vulasa. Ukupno je komisiji stiglo 200 prijedloga.
Predsjednica Komisije bila je Ema Derossi-Bjelajac, a pored nekoliko stručnih ljudi  njeni članovi su bilo još Serđo Baskijera, onda direktor Raše, te Đino Hrvatin i Ecio Zulijani, u ime Općine Labin i njenih društveno-političkih organizacija.
Spomenik rudarima, dotad najveće priznanje rudarima Labinšćine, prema zamisli autora čine četiri masivna čekića od crnog čelika postavljena ma betonsko postolje, koje svojim podzemnim prolazom i prilazom asocira na rudarske rovove.
Uoči prvomajskog blagdana u prostorima obližnjeg Doma 2. mart postavljen je izložba svih pristiglih radova iz gotovo cijele zemlje. Izložbu je otvorio onda politički najmoćniji Labinjan Josip Hrvatin, izvršni sekretar Predsjedništva CKSKH. Podsjetio je da je to bio veliki izazov za umjetničke iz cijele zemlje kako na pravi način obilježiti Labinsku republiku i ulogu labinskih rudara.
Ubrzo se počelo s realizacijom projekta na Zelenicama, najprije građevinari grade svoj dio a onda su na svoje mjesto stigli i čekići, rad labinskog slikara i nekadašnjeg partizanskog Quintina Bassanija.
Sve ostalo je poznato - izmijenile su se generacije ovdašnjih političara, nestalo je Jugoslavije i socijalizma. U Labinu sjećanje na Labinsku republiku nije glavni općinski blagdan, koji je bio i neradni dan, a već oko sedam godina na ovom svijetu nema više glagoljivog i naočito slikara.
Nema više ni obećanja, ni novih rokova dovršenja spomenika,pa čak ni nekih novih rješenja, uključujući i prijedlog o nasipavanju hodnika,kao simbola rudnika.
Da se ovih dana nisu posjekli stari borovi koji od prvog dana zaklanjaju vidik na taj neobični spomenik, vjerojatno nitko ne bi ni zamijetio ono što je već gotovo 35 godina dio labinske zbilje.
Da je samo znati tko je u ono vrijeme došao na zamisao da se rudarima, uz to i rudarima-borcima, posveti spomen prostor. Možda bi i problem bio mnogo manji da je ponuđena skulptura od drva, a ne čelika?!



Broj komentara: 7: