subota, 14. veljače 2015.

RABAC - HOTELSKO NASELJE GIRANDELLA

Najbrži i najveći turistički preobražaj Rabac doživljava u razdoblju od 1961. do 1971. godine, kada je na čelu tamošnje hotelske kuće bio dvojac Đenio Kršulja-Mario Ilijašić. Autokamp i svi hoteli izgrađeni su u tih deset velikih godina, da bi se oni kasnije uglavnom obnavljali, proširivali, dobivali nove zvjezdice. Viši komfor i više cijene.
U tom razdoblju Rabac se počinje širiti na prostoru sjevernije od svjetionika, izvan od vjetra zaštićene uvale, drage, vale. Na područje kasnije poznato kao Girandella.
Svečano otvaranje cijelog naselja, što je onda bila novina, zbilo se 1967. godine, kada se gotovo udvostručuje broj kreveta u hotelima. Bila je to novina i za Labinjane, koji su se dotad uglavnom kupali na prostoru do lanterne.
Od tada je taj dio Rapca doživio velike promjene, od obnove i proširenja hotela, odnosno nekadašnjih paviljona, do sve atraktivnije šetnice, popularnog Lungomara. Šetnja Girandellom u zimskim mjesecima najbolja je prilika da se u miru i bez žurbe uvjerite u novi šarm starog naselje. Razglednice koje slijede prate mijene tog dijela Rapca od kraja šezdesetih, do početka 21. stoljeća
Unatoč svih obećanja, planova i najava cijelo naselje nije infrastrukturom, prije svega prometnicima bolje povezano s ostalim dijelom Rapca i Labina, gdje uvijek ima prostora za nove hotele.
Zanimljivo je i porijeklo tog naziva, kada se zvučnim naslovima nove hotele što više želi "internacionalizirati" i tako dodatno približiti stranim turistima. Naziv je zapravo iskrivljeni naziv prezimena učitelja Girardellija, čija se kuća nalazili na mjestu kasnijeg spomenika žrtvama terora njemačkih vojnika. Od kuće nema nikakvih tragova osim jednog zida nedaleko od hotela. Taj se učitelj potkraj tridesetih godina preselio u Lanišće na Ćićariji, gdje je tijekom rata, kao poznat fašista, ubijen od partizana.











1 komentar:

  1. najljepši je rabac bio kad smo išli pješke iz labina, po kratici, a vraćali se navečer punim autobusom uvijek sa strahom hoćeš li stati u njega i hoće li se precrnuti. Bio je samo jedan hotel, a mi se nismo kupali odmah na velikoj girini, nego smo išli dalje i tražili pusta mjesta koja nije bilo teško naći, visili u vodi dok nismo pomodrili a poslije jeli kruha i margarina sa paradjzom oliti pomidorom što nam ga je nona spremila za marendu. Koliko sam godina imala tada? Čini mi se 11, znači prije 60 godina. a sada nisam bila 100 god.niti ću ići, iako mi tamo žive sestrične koje bih voljela vidjeti. Neka one dođu k nama. Buje nisu još tako razvijene kao Rabac, ljepše su.

    OdgovoriIzbriši