KATURE SEDAMDESETIH

Ova je fotografija najvjerojatnije nastala potkraj sedamdesetih kada sam radio u Glasu Istre. Na njoj su temelji nove višekatnice koja se počela graditi nasuprot benzinske stanice. U to vrijeme na Katurama se intenzivno gradilo, rudnici suprotno očekivanjima nisu zatvoreni, a u sklopu programa supstitucije rudarenja putem tvrtke Labinprogres na Dubrovi i Potpićnu otvoreno je više novih tvornica, uz proširenje postojećih. U samo nekoliko godina otvoreno je blizu tri tisuće radnih mjesta, ukupna se zaposlenost na Labinšćini popela na više od 10 tisuća zaposlenih. Premda ni tada u nekim tvrtkama nije bilo bajno, problemi su eskalirali desetak godina kasnije, tada je bilo vrlo malo nezaposlenih. Gotovo se moglo birati radno mjesto. Stoga i ne začuđuje intenzivno širenje novog stambenog naselja Kature, a u modi su bile i obiteljske kuće i povoljno kreditiranje.
I druga je fotografija Katura nastala u otprilike isto vrijeme, ali s drugog mjesta. Na njoj se nalaze Kature bez kompleksa višekatnica koje se nalaze između glavne državne ceste i cesta koja prolazi Katurama. Bile su to posljednje zgrade izgrađene za Jugoslavije na tom prostoru, u sjedištu kojeg je trg, bar Astoria i niz, mahom zatvorenih poslovnih prostorija u njihovom prizemlju.
U to vrijeme rad u novinama nije bio posebno na cijeni, a ni uvjeti rada nisu bili odveć dobri. Kao labinski dopisnik Radio Pule, a kasnije Glasa Istre u početku sam se javljao od kuće ili sam koristio telefone raznih tvrtki, budući da u početku nisam imao službene prostorije. Dopisnici nisu imali fotoaparat, pa sam si ga morao kupiti sam da bih mogao fotografirati ljude i događaje. Službeni automobil bila je misaona imenica.
Tekstovi su se slali telefonom, diktirali duže nego što su se pisali, zbog čega su se znale dogoditi i velike greške kada je u Puli dolazilo do zamjene iskusne daktilografkinje početnicom, kojoj mnoga imena ili toponimi nisu bili poznati.
A tek slanje fotografija! Izrezao se film, ili slao cijeli putem vozača korijera, kojima se najčešće morala dati "manča". I javiti u Pulu da pričekaju autobus na kolodvoru.
Prilike su se oko devedesetih znatno popravile. Stigao je i faks, kojega smo u početku koristili kod Batelića Bateta, a kasnije i kompjuter.
Ni onda političari nisu voljeli kritike, pogotovo ne novinara, ali je ipak bilo manje pritiska nego danas. Uostalom, i tu važi ona da imaš onoliko slobode za koliko se izboriš!