Odmah nakon rata ispaćenom narodu najviše je trebalo kruha i - igara. Odnosno zabave! Isto i politici, novom narodnom režimu, koji se našao pred more problema, od kojih je bilo malo pravih rješenja. A jedno od rješenja zvao se nogomet, a drugi, ples i muzika. U oba slučaja nešto što su bili nadareni naši Labinjani. Uz ugljen nogometaši Rudara, dvostruki prvaci Julijske krajine, uskoro će postati zaštitni znak ovog dijela Istre. A na ples ih nije trebalo tjerati. Jedan od ondašnjih Labinjana imao je talent i za nogomet i za muziku, a zvao se Emilio Cvajner. S harmonikom je otišao u partizane, nastupao je u Kazališnoj družini Otokar Keršovani. Nakon rata obje njegove ljubavi bile su na cijeni, kao što je on bio cijenjen među djevojkama, koje su uvijek "padale" na nogometaše i glazbenike. Naočit je Milan, dijete slovenskih doseljenika, odmah obukao zeleni dres Rudara, a po zadatku Partije, bio je glavni i u tek osnovanom sastavu NK Rudara nazvan JAZZ Rudar.
Uz njega u tom su sastavu svirali i drugi kasnije poznati glazbenici Labina i Raše - Bepi Knapić, Pino Gergorić, Anton Tonček Hrubec, kasnije voditelj raških tamburaša. Pridružio im se Paul Spivak, doseljenik iz Francuske, izvjesni Hirvat i drugarica Cilk, poznata labinska glazbena pedagoginja rodom iz Slovenije.
Tako je počelo, davne 1946. godine. Uskoro će nastati Kvarner. I tako sve do današnjih dana generacijama će se nizati razne glazbene grupe. Uz spoznaju da se sve manje pleše i međusobno druži.
Ne kaže se uzalud da svako vrijeme nosi svoje breme!
Nema komentara:
Objavi komentar