Emancipacija i ravnopravnost slabijeg spola u socijalističkoj Jugoslaviji, pogotovo u prvim poratnim godinama, nije bila nimalo idilična. Ponajmanje u rudarskoj Raši, gdje se zbog rudnika, vojne obveze, ali i emigracije, sve više osjećao nedostatak vrijednih ruku. Stoga su žene koje guraju karijolu, obavljaju teške poslove na raškoj Bonifiki i Čepićkom polju, stoje za trakom u separaciji ugljena na Štalijama, ili čiste javne površine, bile dio svakodnevice Labinšćine onog doba. Radno mjesto 21. godišnje Rašanke Natalia Schira, rođena Valle, 1947 godine, kada je nastala i ova vrijedna fotografija, bilo je u lamparni upravne zgrade Jame Raša. Ona je među zadnjima ispraćale rudare u rudnik, među prvima se nakon završene smjene radovala njihovom povratku i ponovnom susretu.
Kao i mnogi Rašani i Labinjani i njena će obitelj kasnije završiti preko granice, u Italiji, gdje ona i danas, u dobi od 86. godina, živi u Torinu. Do fotke smo došli zahvaljujući njenom sinu Francu Schira iz Torina, koji mi je poslao scaner uz nekoliko osnovnih podataka o tom trenutku. Uz želju da spomen na svoju mater i Rašu tih dana obogati ovaj svojevrsni virtualni muzej Labina i okolice. Ukoliko ste i vi, poštovani posjetitelji bloga u posjedu neke vrijedne fotografije ili dokumenta možete učiniti slanjem bloga na e-mail: marijan.milevoj@gmail.com. Unaprijed zahvaljujem!
saznaj više: www.mat-flacius.com
Nema komentara:
Objavi komentar