IZ ALBUMA LABINSKE OBITELJI LENUZZI

Donji grad dio je Zagreba koji se intenzivno gradio potkraj 19. i početkom 20. stoljeća, kada glavni grad Hrvatske  doživljava snažan razvoj. Prepoznatljiv je po Zrinjevcu, kompleksu od sedam trgova,zatim perivoja i reprezentativnih javnih zgrada i palača, koji se proteže od željezničkog glavnog kolodvora do Trga bana Jelačića. Zbog urbanističkog rješenja u obliku slova U naziva se još Zelena potkova ili Lenuzzijeva potkova, nazvana po glavnom projektantu arhitektu Milanu Lenuciju, rodom iz Karlovca.
Kakva poveznica postoji između Zagreba, odnosno njegova središta, uključujući i Zrinjevac i Labina? Ima, i to, da li samo igrom slučaja, upravo s prezimenom Lenuci. Naime, i u Labinu je u to vrijeme živjela obitelj po imenu Lenuzzi, koja je podrijetlom iz Furlanije.Vrlo je izvjesno i da su Lenuci iz okolice Karlovca također došli iz tog dijela Italije u doba Austro-Ugarske, ali da se u slavenskom okruženju vrlo brzo stopila s lokalnim stanovništvom. I to nije bila jedina sličnost i povezanost između Lenucija i Lenuzzija. Naime, i njihovi labinski prezimenjaci bili su građevinski poduzetnici, koji su ostavili iza sebe dosta zanimljivih građevina. Između ostalog veliki obodni zid na šetalištu Svetog Marka, odnosno onovremenoj Piazza San Marco. Lenuzzijevi su izgradili i više kuća u Labinu, među kojima i ovo zdanje na početku Uspona Alda Negrija, onda Salita Mussolini, čiji je vlasnk bio Vitale Rumici, također član ugledne labinske familije.
Živjeli su u kući na prilazu uspona do Fortice, koju napuštaju nakon egzodusa mnogih Labinjana odmah nakon Drugog svjetskog rata. U glasilu esula La nuova Voce Giuliana prije tri godine objavljen je i ovaj zanimljiv članak o obitelji Lenuzzi - ocu Antoniju i majci Caterini Dettoni, koji su potkraj 1935. godine slavili srebrni pir u društvu svoje djece po imenu Guido, Bruno, Silvio, Vilma i Alberto. Prvo im se dijete zvalo Alba, koja je u nesretnom slučaju umrla u dobi od svega tri godine.
Nakon prinudnog napuštanja rodnog kraja Lenuzzijevi su živjeli u Trstu, gdje je otac Antonio, između ostalog, izgradio i crkvu Madone od Mora sa zvonikom. Nije li malo neobično da danas, gotovo sedam desetljeća nakon rata, u gradskom muzeju nema nikakvih podataka o nekadašnjim uglednim obiteljima Labina prije njihovog masovnog egzodusa?

  
                                                       saznaj više: www.mat-flacius.com