ČEPIĆKO JEZERO, MLIN FONTE GAJA I RABAC NA FOTKAMA MIRA VISCOVICHA STURLA

U tršćanskoj knjižari i antikvarijatu Delikatessen nalazilo se šest dokumentarno neobično vrijednih dragocjenih i kreativno veoma kvalitetnih fotografija. Njihov autor je Miro Viscovich Sturla iz Labina, a nastala se 1930. godine. Od tih danas javnosti prvi put predstavljam najzanimljivije fotografije, nijemih svjedoka zauvijek nestalog vremena.
Prve dvije fotografije prikazuju Čepićko jezero snimljen iz pravca Kršana dvije godine prije njegova isušivanja, o čemu autor piše i na njihovoj poleđini. Dosad je jezero prikazano iz više kuta, ali nikad iz ovih pozicija, čime se vrlo zorno može procijeniti njegova veličina. Snijeg na Učki ne daje sumnje o kojem se godišnjem dobu radi.
Isušivanjem jezera, jedinog u Istri, nestao je glavni zaštitni znak Čepića, koji će uskoro postati poznat po poljodjelstvu.
Jedrenjaci su sve do prije otprilike sedam desetljeća bili zaštitni znak labinske obale na potezu od Plomina, preko Rapca, Svete Marine i Tonarice pod Svetim Lovrečem u Raškom zaljevu. On su privukle i Mira Viscovicha na škljocanje u Rapcu, plod čegaje i ova slika s privezanim jedrenjacima uz rivu nedaleko od tek izgrađenog hotela Alla Trieste, danas Primorja. Sve manje je danas ljudi koji se i prisjećaju toba jedrenjaka, koje su, kada je o vizuri Rapca riječ, zamijenili hoteli.
Četvrta slika signora Mira pravi je dragulj, budući da ne samo da nikada nisam čuo za postojanje mlina u selu Kokoti, čije su drvene lopate pokretane vodom iz izvora Gaia, danas poznatijeg kao izvora Fonte Gaja-Kokoti, već za njega nisam nikad ni čuo.
Nije slučajno da je Viscovicha zanimao malin, s obzirom da je njegova ugledna i gospodarski snažna obitelj u Labinu imala i trgovine s mlinom u kući koja se nalazila odmah do crkve na usponu u stari grad. Njihova je kuća bila i tik do nje ispod zgrade ljekarne, a posjedovali su i punionicu oranžade i soda vode na Trgu san Marco. Bez obzira na svoje bogatstvo sačuvali su svoj narodnjački duh, pomagali su i partizane a jedan iz te obitelji Valentin Višković Šturla bio je prvi poslijeratni gradonačelnik Labina, tada u sastavu istoimenog kotara. Ipak, sve to im nije pomoglo da im se sav imutak i nekretnice nacionalizira, zbog čega je i obitelj Šturla nekoliko godina nakon rata razočarana i osiromašena napustila svoj rodni kraj. Jedna od potomkinja te obitelji, koja sada živi u Milanu, udala se za Berta Škopca, jednog od najpoznatijih sakupljača starih razglednica na Labinšćini. Ove fotografije bile su dio ostavštine tršćanskog ogranka obitelji Šturla, a sada su u posjedu Povijesnog i pomorskog muzeja u Puli

saznaj više: www.mat-flacius.com