VOJNA KARTA ČEPIĆKOG JEZERA GODINE 1928.

Vrlo detaljna karta Čepićkog jezera, koju je 1928. godine izradio Vojni geografski institut Instituto geografico militare) Kraljevine Italije 1928. godine, odličan je posrednik za uranjanje u ne tako daleku prošlost tog dijela Istre. Karta je snimljena u posljednji čas, neposredno prije početka isušivanja nekada najvećeg jezera na Poluotoku, kojega se danas sjećaju tek rijetki Čepljani. U njemu je vrlo plastično u prvoj Hrvatskoj pučkoj čitanki u Istri tiskanoj 1912. godine pisao Vladimir Nazor, a na to jezero podsjećaju i stare razglednice i fotografije. Ova pak karta najbolje dosad prikazuje njegove obode, potvrđujući da je ono jednim dijelom, onim na zapadnoj obali, bilo zapravo močvarno, nezdravo tlo. Zbog toga se o njegovom isušivanju razmišlja još u drugoj polovici 19. stoljeća, u doba Austrije.
Ova je karta zanimljiva i onima koji se bave toponimima, odnosno u konkretnom slučaju talijanizacijom naziva mjesta, brda, polja, potoka i drugih svjedočanstava slavenskog okruženja područja ispod Učke gore. U to vrijeme Čepićko je jezero poznato kao Lago d'Arsa, općinsko središte Sušnjevica zove se Valdarsa, polja Lug ponad Jezera postala su Lucchi, Brdo Briani, Nova Vas Villanova d'Arsa, Lazarići, Lazzari, Kontuši Contusia, Čambarelići Ciambarelli Čepić Felicia, itd. Često se samo mijenja grafija (Costerciani, Pogliana, Slatizza i drugo), vrlo česta su i skidanja onog Ć (Nacinovi, Laccovi, ali nerijetko ostaju i dalje Sincovici, Soldatici, Carlovici ili Bernici. Boljunčica se zvala Torente di Bogliuno, ali je s vrha Učke, od davnine poznate i kao Monte Maggiore i dalje tekao potok Studena. U vjerojatno prvoj knjizi o raškim rudnicima između dva rata, tiskanoj već 1919. godine priložena je zemljopisna karta s nazivima Susgneviza, Berdo i Cepić.
U svakom slučaju neobično vrijedna, zanimljiva, poučna i precizna karta koja se bez zamora može gutati satima.

                                                      saznaj više: www.mat.-flacius.com