LABINSKI FOTOGRAFSKI BISERI

Zahvaljujući susretljivosti labinskog odvjetničkog doajena Renata Martinčića u ruke su mi došla dva fotografska bisera iz povijesti drevne Albone, koje su se prije više od tri desetljeća našle iu knjizi Kartulini z Labinšćine. Prva fotografija nastala je 22. listopada 1876. godine, i sad je najstariji snimak Labina koji se našao u mojim rukama. U njenom su fokusu članovi gradske limene glazbe, okruženi ljudima u svečanim odijelima i ozbiljna lica. Povod za okupljanje nije slučajan, slavi se obljetnica osnivanja Radničkog potpornog društva Labina, SOCIETA OPERAIO DEL MUTTUO SOCORSO DA ALBONA, koje je radom započelo 1871. godine uz podršku onda izbjeglog gradonačelnika i publicista Tomasa Lucianija. Dovoljan razlog za feštu uz ritam labinske "bande".Danas ime tog društva nosi klub iseljenih i izbjeglih Labinjana u Trstu.

U naličju ove vrijedne i zanimljive fotografije Labina, dosad najstarije našeg divnog grada u kojim rukama, nalazi se ime i prezime Josipa Belušića (Giuseppe Belussi), rodom iz Županića, koji je u svijetu postao poznat kao izumitelj brzinomjera(tahomjera), koji je po prvi put predstavljen na svjetskoj izložbi u Parizu!To do danas nije bilo dovoljno da njegovo ime dobije neku ulicu u njegovom Labinu. Naš Labinjon svojim potpisom navodi da je vlasnik te izuzetne fotografije, ili točnije "Proprieta del signor Giuseppe Bellussi, Trieste, Via Bo.... No 121.

U svjetskoj povijesti značajna je 1929. godina kada je u Americi buknula velika gospodarska i financijska kriza, koje je uvelike promijenila sliku Svijeta. Za mali Labin ta je godina bila zapažena i po snažnoj zimi, o kojoj se pričalo desetljećima kasnije. Više od riječi o zimi 1928/29. svjedoči ova lijepa fotografija nastala nedaleko od mjesta na Borgu/Crću na kojem su se prije otprilike pola stoljeća okupili slavljenici s prve fotke, koje ljubomorno u svojim ladicama čuva labinski "vokat" Renata Martinčića, danas jedan od najstarijih aktivnih odvjetnika u Istri.

Pažljivo oko na obje će fotografije, osobito na prvoj, zamijetiti da svi likovi na njima, od djece do gospode u godinama, na glavi imaju pokrivalo - od kape do šešira. Onda je to dio tradicije u odijevanju, bez obzira na socijalni status i dubinu džepa!Ta lijepa navada ima navodno korijene u zaštiti od uši u vrijeme kada osobna higijena nije bila na zavidnoj razini pa se od tih nametnika sebe i druge štitilo obveznim pokrivalom glave.