ISTARSKI KALENDAR 1946 - S ISTARSKIM BALUNOM PRED HITLEROM!

Na najboljoj tradiciji kalendara Franina i Jurina u nakladi Istarske nakladne zadruge iz Rijeke u prosincu 1945. godine iz tiska izlazi Istarski kalendar 1946. Grafički izgled vrlo dojmljiv, papir dobar, sadržajno vrlo bogat, hrvatski jezik sočan, tip-felere teško je uočiti. Kako i priliči onom vremenu, a i nekoliko desetljeća kasnije, na samom početku knjige fotografija ne samo Tita, već i Edvarda Kardelja. Uz državnu himnu Hej Slaveni. Nakon toga pregršt zanimljivih tekstova, koji i nisu bili toliko agipropovski pisani s obzirom da je oružje utihnulo tek prije otprilike pola godine. Odmah u startu daje se naglasak na bratstvo i jedinstvo istarskih Talijana i Hrvata, zbog čega se pojavljuje i tekst Erosa Sequia.
Kao nemalo iznenađenje u oči padaju tekstovi najpopularnijeg istarskog partizana Joakina Rakovca, koji je poginuo u ratu, zatim drugih palih boraca kao što su Niko Katunar, major Vitomir Širola Pajo i Vladimir Švalba Vid, koji opisuje žetvu na poljima Čepića u proljeće 1944. godine, svega nekoliko mjeseci prije svoje pogibije. Uz  brojne autore tekstove potpisuju braća Ljubo i Ante Drndić, koji su najvjerojatnije urednici kalendara, premda se njihova imena u toj ulozi ne spominju, budući da Istarski kalendar nema impresuma. Iza Osipa Surog krije se Zvane Črnja, objavljeni su tekstovi Anđelke Turčinović, Stanka Dodića, nezaobilazne su pjesme Mate Balote i mnogih drugih autora.
Za Labinjane posebno je zanimljiv nepotpisani tekst o Istarskim ugljenokopima, zatim o pogibiji Alda Negrija, ranjavanju malodobnog grafičkog urednika Porečkog glasnika i kasnijeg akademskog slikara Quintina Bassanija, tada zvanog Petko Basanić. Neobičano je pismo znamenitog skladatalja Ivana Matetića Ronjgova kojim se obraća labinskim sopcima, a ne manje golica i tekst u kojem se navodi da su 1936. godine članovi kazališne amaterske družine iz Zagreba na Olimpijadi u Berlinu izvodili istarski balun i svojoj zemlji Jugoslaviji donijeli najveće priznanje.Da li je istarskim balunašima s tribina pljeskao i Firer Hitler?
U Istarskom kalendaru može se i pročitati da je sredinom 19. stoljeća u Labinu boravio slovački slavist Jan Kollar, privučen spoznajom da je u njemu rođen Matija Vlačić Ilirik, ili po njegovom Matej Franković Vlah.
Kalendar na kraju ima poučne savjete te obvezne reklame, koje iz današnjeg kuta podsjećaju na prozor u ona, u svakom pogledu, teška vremena.
Za kraj malo i osobne emocije - samo četiri mjeseca kasnije od pojavljivanja Istarskog kalendara u knjige rođenih upisano je i moje ime.  Svega nekoliko mjeseci razmaka, a za mene dva sasvim različita i veoma udaljena svijeta.

(više u knjigama o Labinštini: www.mat-flacius.com)