LABINŠĆINA - RASADNIK VRSNIH NOGOMETAŠA

Za Jugoslavije Labinšćina je u širem prostoru bila najpoznatija po ugljenu, odnosno rudarima i vrsnim nogometašima "Rudara", zbog čega nije Labin slučajno nazivan rasadnikom, bazenom odličnih nogometaša. Od kojih su se mnogi afirmirali izvan svoje sredine - u Puli, ali još češće u riječkom bijelu dresu. Još daleke 19446/47 dres ondašnjeg Kvarnera iz Rijeke obukao je legendarni Toni Privrat, koji je zbog svoje efikasnosti bio nazvan dijamantna igla. Ubrzo se vraća u Rudar, koji mu je bio draži, a dvadesetak godina kasnije Labin će po svojim nogometašima koji su igrali za Rijeku biti popularan među njenim navijačima. O Brunetu Veselici, popularnom Brunićiju, pisao sam u tekstu o nastanku nogometa u Labinu u knjizi Četrdeset zelenih proljeća, objavljenoj 1986. godine, uz podatak da je sa 83 gola bio drugi strijelac u povijesti riječkog prvoligaša. Samozatajni i skroman Labinjan, koji je ostao živjeti u Rijeci nakon završetka karijera, bio je jedan od najboljih igrača Labinšćine, a do reprezentacije Jugoslavije nije stigao stjecajem okolnosti.

Anđelo Milevoj je dres Rijeke oblačio čak 350 puta, a i zbog svojih ljudskih vrlina, popularni "anđeo čuvar" bio je dugogodišnji kapetan "bijelih". Bio je ne samo najbolji branič u više sezona među jugoslavenskim prvoligašima, već je dva puta igrao u mladoj, jednom u B reprezentaciji i u četiri navrata u najboljoj reprezentaciji bivše države. Bio je jedini Istranin koji je nosio dres tada vrlo jakog tima bivše države Jugoslavije!

Nije Milevoj bio jedini Labinjon koji je u to vrijeme bio na Kantridi, jer su uz njega istodobno igrali pouzdani i zapaženi Bruno Rabac, Serđo Štemberga, koji su došli do Rijeke preko Pule, gdje su boje tamošnjeg Uljanika, Pule, odnosno Istre, branili još i Cezare Vlačić, Faraguna, braća Ongaro, Dario i Klaudio Čekada, Lučano Miletić,  Karleto Poldrugovac i drugi. Mario Poldrugovac je igrao u splitskom Hajduku.
Dubok trag u Rijeci ostavio je korpulentni i beskrompromisan Mario Brnjac, Luciano Celić, Vlado Golja, Bepi Mohorović, Roberto Paliska, Davor Radmanović, Valdi Šumberac i drugi. U jednom trenutku, kako se vidi na prvoj fotografiji, pogotovo pola sastava Rijeke poteklo je iz Rudara!. Kada Milevoj dolazi u Rijeku zatekao je Labinjane Veselicu i Rapca. Braneći boje pulske Istre i zagrebačkog Dinama 1964 godine u Zagrebu su se zatekli, na slici s lijeva na desno, Labinjani Elio Mohorović, Mario Černjul, Dario Čekada, Serđo Štemberga, Franko Kokot i Lučano Miletić, kojima se pridružio i pulski nogometaš Maras. Takve su slčike danas neponovljive Labin i njegov nogomet su u sasvim drugoj poziciji, a mnogo bolja nije ni slika hrvatskog nogometa. Onda se radilo s mladim igračima, mnogi su potekli iz škole Đovanija Privrata, a danas se vrti jedan drugi film u kojem glavnu ulogu igra novac, na ovim prostorima vrlo rijedak i prevrtljiv gost. Bit će da bez rudara nema ni snažnog Rudara!

(Detaljnije podatke i fotografije o Rudaru i njegovoj povijesti možete naći u mojoj knjizi Četrdeset zelenih proljeća)