Kažu da rt Crna punta ili Puntanera na istočnoj obali Istre nedaleko od Brovinja i Koromačna nema slučajan taj naziv. Povezuje se s ružnim vremenom koji zna zahvatiti taj obalni prostor na Kvarneru, ali i po sukobima s gusarima, uskocima, ali i prodoru Turaka, koji su se prema usmenoj predaji događali na tom mjestu. Uz ta događanja povezuje se i ime kasnije bogate i poznate labinske plemićke obitelji Battiala, koji su tu titulu od Venecije dobili kao nagradu za obranu interesa Mlečana.
Bez obzira na izazovan naziv tog rta u ljepoti tog kutka uvjerio sam se prije petnaestak godina kada sam se do mog odredišta uputio zanimljivim putem uz samo more, krenuvši od Crkve Glavosjeka svetog Ivana Krstitelja. Smještena je uz rub Brovinja ponad lijepe uvale Vošćica, koja je također dio usmene predaje o gusarima i Crnoj punti. Preporučam i vama taj lijepi izletnički pravac za odmor duše i tijela, na kraju kojeg će vas dočekati lijepa kamena zgrada za nekadašnji smještaj posade lanterne, koja je činila bitno sigurniju plovidbu tim dijelom Kvarnerskog zaljeva. Zanimljive podatke o toj lanterni, ali i onima u Rapcu i na Punti Ubasu, doznao sam u ovim danima objavljenoj fotomonografiji Svjetionički libar malo Vedrana Trgovčića iz Pule, o kojoj će nešto više podataka biti na kraju ovog teksta.
Koko navodi autora ovog djela ta zgrada svjetionika podignuta je 1873. godine 15 metara od morske obale "radi kompletiranja osvjetljenja Kvarnera duž istočne obale Istre i označavanja tog rta koji bi u mraku mogao biti problem u navigaciji." Uz druge vrijedne informacije spominje se da je posada svjetionika imala dva člana - svjetioničara i njegova pomoćnika. Istražujući državni arhiv od Beča, preko Trste, Rijeke, Pazine i drugih gradova Vedran Trgovčić prikupio je niz zanimljivih podataka o životu svjetioničara od Grada i Trsta, pa sve do Kotora i Ulcinje, odnosno albanske granice. Tako ćemo doznati da je svjetioničar na Crnoj punti Giovanni Kunze 4. lipnja 1902. godine izrazio zgražanje spoznajom da tamošnji ljudi vole ribu dinamitom, dovodeći u opasnost sebe i druge! Iako ih je više puta upozorio da to ne čine. "Prije nekoliko dana izvjesni je Zamaria Fonović iz Skitače bacao dinamit nedaleko od lanterne, kada mi je u rukama eksplodirao dinamit, raznijevši mu sve prste. Sutradan su mu u bolnici amputirali cijelu ruku."
Svjetioničar Kunze će dvije godine kasnije postati udovac s petoro djece, zamolivši potom nadležne službe da zbog siromaštva umjesto pokojnice njegova pomoćnica postane 11. godišnja kćerka! Na kraju godine umire mu, zbog pothranjenosti, i najmlađa kćerka. On se uskoro opet udaje, da bi četiri godine kasnije njegova druga supruga postala udovica.
Zgrada na Crnoj punti napuštena je 1990. godine, kada je uklonjena i leća na vrhu svjetionika, da bi četvrta stoljeća kasnije postala turističko odredište. Leća svjetionika opet je postavljena 2017. godine.
Još nekoliko riječi o toj knjizi velikog formata koja na više od 360 stranica vrlo temeljito obrađuje sve pojedinosti o postojanju i djelovanju svih svjetionika na istočnoj obali Jadrana. Obrađena je i povijest te djelatnosti u tom dijelu Jadranskog mora, a sve je ilustrirano nizom vrlo atraktivnih fotografija, pomorskih karata te drugih dokumenata.
Neumorni Vedran Trgovčić građu za knjigu prikupljao je gotovo dva desetljeća, o čemu, uz ostalo, svjedoči i njena neobična težina. Uz podatak, da za njeno pisanje nije baš imao podršku lokalne sredine! Izuzetno djelo, koje zasigurno neće zanimati samo pomorce, već i sve one koje zanima njihov zavičaj! Moj iskreni naklon autoru!
Nema komentara:
Objavi komentar