TITOVA ŠTAFETA 1975. KRENULA IZ LABINA

Titova štafeta, ili kako se službeno zvala, Štafeta mladosti, bila je zaista i dio mladosti moje generacije. Najprije sam za njom trčao ili je ispraćivao kao učenik i đak, a kasnije kao novinar. Kao novinar Radio Pule javljao se i u živo iz većeg dijela Istre, dok se mreža dopisništava nije otvorila u svakom općinskom središtu. Njen doček i ispraćaj popraćen je uvijek mnogobrojnim sportskim i kulturnim manifestacijama na kojima je sudjelovao mladi naraštaj.
U ono vrijeme rudarski je Labin imao čast, odnosno dovoljno političkog utjecaja, da iz njega na put do svakog mjesta Jugoslavije do cilja u Beogradu krene Štafeta mladosti. Bilo je to 1975. godine, koje su bile zlatne za Labinšćinu, koja je, zahvaljujući  provođenju programa supstitucije rudarenja uz istodobno nastavak vađenja rudnika, bila najveće gradilište u Hrvatskoj. Radno se mjesto, gotovo doslovce, tada moglo birati. Nezaposlenost je u ovom dijelu Istre, s oko 11 tisuća zaposlenih, bila konačno arhivirana. U takvom okruženju Štafeta mladosti, 31. po redu, krenula je s Trga Maršala Tita u Labinu, popularnog Crća, na kojem on nikad nije bio, premda je više puta pohodio Labinšćinu. Posljednji put 1971. godine. Glavna tribina bila je ispod Torjona, a za građane, koji su zaposjeli trg, organiziran je prigodni program, na kojem je, uz ostale, koliko se sjećam, nastupao i pjevački zbor Nela Milottija iz Pazina. Tim povodom Filatelističko društvo Arena iz Pule tiskalo je prigodnu kuvertu  s posebnim žigom, koja je kasnije putem interneta kupljena u dalekoj Australiji.
Tog je jutra 30. ožujka 1975. godine zasigurno najuzbuđenija i najsretnija bila 17. godišnja Ingid Zulijani iz Labina, odlična učenica i rukometašica "labudica", iz čijih je ruku na put dug gotovo tri mjeseca, krenula Titova štafeta.
Od tada je prošlo 37 godina, a ponekad izgleda da se to nikad nije dogodilo. A još manje da je Labin bio vrlo snažna općina s razvijenom industrijom, rudarstvom i turizmom, u kojoj je svoj kruh zarađivalo oko 11 tisuća ljudi. "Samo" oko četiri tisuća više nego danas.  


(više u knjigama o Labinštini: www.mat-flacius.com)