Prva škola na hrvatskom jeziku na području današnjeg grada Labina započela je radom u jesen 1945. godine, a prva gimnazija devet godina kasnije. Dotad su labinski mladići i djevojke gimnaziju na hrvatskom jeziku pohađali u Pazinu, koja je otvorena 1899. godine, a zatvorena nakon što se Rapalskim ugovorom Istra našla unutar granica Kraljevine Italije. Stoga je otvaranje gimnazije na materinjem jeziku u tada naglašeno rudarskom gradu bio vrlo važan iskorak u stvaranju domaće inteligencije - liječnika, profesora, inženjera i drugih visokostručnih kadrova koji će odigrati presudnu ulogu u cjelokupnom društvenom i gospodarskom preobražaju Labinšćine.
Nakon dvogodišnjih priprema i upornog lupanja na vrata ondašnjeg Republičkog savjeta za prosvjetu i kulturu Narodne Republike Hrvatske suglasnost za otvaranje gimnazije u Labinu dobivena je 28. lipnja 1954. godine, a 50 učenika u dva razreda u školske je klupe sjelo već 1. rujna iste godine. Razrednica Va razreda bila je Nada Bijelić, a Vb Ksenija Boršo, od kojih će četiri godine kasnije ispit zrelosti položiti njih 25. Među prvim maturantima bila je i Nelda Saulig-Griparić, koja će nakon diplomiranja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu postati prva profesorica u labinskoj gimnaziji, koja je potekla iz njenih redova. Dvije godine kasnije maturirat će Silvano Bolčić, prvi doktor znanosti koji je izašao iz njenih klupa. Prvi direktor škole bio je prof. Stjepan Matečić, prije toga i ravnatelj Rudarskog tehnikuma, koji je imao najveće zasluge za njeno otvaranje. U svojim sjećanjima on navodi potporu ondašnjeg predsjednika Narodnog Odbora Općine Labin Ivana Frankovića, a nije izostala ni podrška onda vrlo moćnih Istarskih ugljenokopa Raša.
Kao i drugi ondašnji labinski srednjoškolci gimnazijalci su pohađali nastavu u jednom krilu nesuđene bolnice, čija je izgradnja u sklopu novog rudarskog grada Pozzo Littorio započela za ere Mussolinija. Nastava fizičkog odgoja odvijala se na otvorenome, na mjestu na kojoj će kasnije biti podignuta sportska dvorana.
"Porinuće" prvih maturanata gimnazije koja će nositi ime labinskog narodnog heroja Mate Blažine, bit će velik događaj za malen Labin, u kojem se se njihove fotografije i imena pojavile na vidnom mjestu. Obilježavanje polaganja ispita zrelosti održano je u skromnom okruženju radionice u prizemlju zgrade u nazočnosti predsjednika i tajnika Općine Labin Anđela Verbanca i Oktavijana Blečića, što je još više naglasilo njihovu sreću, zadovoljstvo i eleganciju.
Moja se generacija u prvi razred gimnazije upisala sedam godina kasnije, 1961. godine, da bi ispit zrelosti položili 1965. godina. Na posljednjoj fotki je i moja malenkost u društvu dvije mlade dame
- lijevo je Dragica Prodan, a s druge strane Mirsada Eminović. Fotografija je nakon podijeljenih maturalnih svjedodžbi učinjena u dvorištu škole.
Došao sam i do fotografije treće generacije maturanata labinske gimnazije.
Osim Rite Sibeni, kasnije udate Matić, koja nam je poslala fotografiju, u trećoj generaciji gimnazijalaca 1959. godine maturirali su još Zdravka Baldigara, Nerina Berčić, Slavica Cerovski, Romana Franković, Josip Griparić, Karmela Hrašćanec, Jordan Jelčić, Ivanka Lalić, Renato Martinčić, Helena Mazgon, Aldo Medančić, Rita Mohorović, Anđelo Nuzdorfer, Tilija Oralić, Mara Sardelić, Ida Tenčić i Renato Verbanac. Direktor je bio Stjepan Matečić, a razrednica njegova supruga Petra Kaftanić-Petarčić, legendarni par labinskog srednjeg školstva.
Bas mi je drago vidijeti sliku moje majke kao maturant '60. Sofije Trosic.
OdgovoriIzbriši