Za mnoge Labinjane rođeni na škrtoj zemlji plava je brazda vrlo često u ne tako davnoj prošlosti bila, ako ne jedini, onda zasigurno najbolji izbor za dobar život. Plominjani su bili tradicionalno dobri pomorci, grad odličnih kapetana duge plovidbe, ali za njima nisu mnogo zaostajali ni Rapčani, mještani male Svete Marine, Svetog Lovreča i okolnih sela. U kontinentalnom dijelu Labinšćine vrsni su pomorci bili i Čepljani i stanovnici okolnih sela, koji danas imaju i svoj klub u New Yorku. Podosta od njih su nakon rata zauvijek napustili svj zavičaj, da bi uskoro za njima došle i njihove obitelji. Međutim, mnogi labinski su pomorci svoj život okončali na brodovima u raznim dijelovima svijeta, najčešće za rata ploveći na talijanskim brodovima, ali i pod drugim zastavama.Njihova se imena vežu i uz ekspediciju na Antartik potkraj proteklog stoljeća, ili brod Carpatiju s kojeg su prije točno sto godina spašavali brodolomce s Titanica. Bilo bi lijepo da se svim njima, znanim i neznanima, podigne spomen obilježje u znak sjećanja i hvale na njih i njihov težak poziv, koji je kao i rudarenje trajno obilježio Labinšćinu. Dotle će na njih podsjećati nekadašnji brodovi, koji su, dobrim dijelom i zbog labinskih pomoraca, nosili ime naših gradova. Izletnički brodić koji je između dva rata zalazio u luke na istočnoj obali Istre zvao se Albona, a Labin je bilo ime broda riječke Jugolinije kupljenog 1964. godine u Londonu. Iste je godine snimljen na riječkoj obali. Tri godine kasnije od njih će ga kupiti Lošinjska plovidba davši mu ime Rabac. Izgrađen je 1948. godine, a prvi je put zaplovio pod imenom Ptarmigan.
Zanimljiva je i priča o brodu Fianona, koji je izgrađen 1915. godine, nosivost mu je bila 6600 BRT, a na krštenju nazvan je najprije Pola. Torpediran je 12. lipnja 1941. godine u engleskim vodama.
(više u knjigama o Labinštini: www.mat-flacius.com)
Nema komentara:
Objavi komentar