I zaista, dojmovi su više nego lijepi, gotovo nestvarni. U mislima mi se teško vratiti na prijašnje slike iz male luke u Trgetu dok se zadivljeno šećem betonskom podlogom pontona, kojim hodam više nego sigurno. Da mi se pogled nije zaustavio na kućama samog mjesta, gdje se otvaraju nova gradilišta, mislio bih da sam u nekoj drugoj sredini. Na ulici nove rasvjete, zaštitni stupovi uz samo more i tek nekoliko obilježenih parkirališta za vlasničke kuće uz samu obalu.
Južno vrijeme nudi novu kišu, pa se pun dojmova spremam na brz povratak. Dok užurbanim korakom hitam prema parkiralištu s druge strane Trgeta susrećem se s dva mještana s kojima namjeravamo podijeliti radost i zadovoljstvo s novom vizurom slikovitog mjesta. Umjesto toga suočavam se sa sasvim drugačijim sudovima nego na početku ove priče. "Vami je lepo, puno je toga storeno, ma se bi bilo još bolje da se nas, ki tu živimo, slušalo. Ne moremo koko raneje prit z vetoro do borki kada gremo ribi lovit i sa sobon barnom mrežom i druge stvori za lovit ribi . Moglo se je marino forši delat malo dalje od vega mesta, s druge bondi "mula". Jugo i vetar va porat barno sega, pa će va njemu bit dosta šporkeci."
Saslušao sam ih, čak sam se i složio s nekim njihovim primjedbama, svjestan da Trget, kao i obližnje uvale i plaže, poodavno više nije samo "svojina" tamošnjih ljudi, već sve brojnijih turista i drugih posjetitelja s Labinšćine, koji ovdje za ljetnih mjeseci traže svoj mir i predah. Trenutačno malo tko ovdje zalazi, pa su zatvorena i dva omiljena restorana.
I dok se vraćam automobilu zamjećujem uređenje šetnice uz obalu iznad ceste koja se uspinje prema Labinu, pa sam na brzo zaključio da još uvijek nije dovršeno novo ruho ovog mirnog mjesta na lijevoj, labinskoj obali krasnog Raškog zaljeva, o kojem je tako lijepo pisao Mate Balota. , a još ljepše slikao veliki akademski slikar Renato Percan!
Nema komentara:
Objavi komentar