Oni koji jednog dana budu pisali noviju povijest Labina neće moći preskočiti ulogu Marina Brkarića u njenom kreiranju. Njegov bogat životni put započeo je rođenjem 16. listopada 1955. godine u Rijeci, a nakon studija prava zapošljava se u Istarskim ugljenokopima Raša, gdje će biti i direktor Radne zajednice tada najvećeg kolektiva na Labinšćini. Za sekretara OKSKH Labina izabran je 1988. godine, ni godinu nakon velikog rudarskog štrajka koji je dobro uzdrmao i već destabiliziraju Jugoslaviju. Dvije godine kasnije postaje predsjednik Općine Labin, posljednji u Jugoslaviji nakon prvih višestranačkih izbora u raspadajućoj državi, kada je bio na listi SKH - Stranke demokratskih promjena, nasljednice nestalog Saveza komunista Hrvatske.
Uoči drugih višestranačkih izbora, na kojima se prvi put pojavljuje Istarski demokratski sabor, Brkarić je izabran za prvog gradonačelnika Labina u novoj državi, tada na listi te regionalne stranke u brzom sporazumu, čiji član postaje 1992. godine. Potkraj drugog mandata 2000. godine na njegovo mjesto dolazi Tulio Demetlika, dok je Marin Brkarić izabran za istarskog dožupana. Na tom mjestu ostaje do 2007. godine kada na parlamentarnim izborima ulazi u Sabor zajedno s Damirom Kajinom ii pulskim gradonačelnikom Borisom Miletićem.
Zbog teških bolesti umirovljen je 2011. godine nakon isteka saborskog mandata, a godinu dana kasnije dobiva Nagradu Grada Labina za životno djelo. Umire koncem iste godine. Bio je rodom iz Sušnjevice zalažući se za očuvanje identiteta i svekolike baštine tamošnjeg stanovništva - Istrorumunja, Ćiribiraca ili Vlaha.
Marin Brkarić ostao mi je u sjećanju kao tolerantna i susretljiva osoba, koja je, između ostalog, uvažavala posebnost i težinu novinarskog posla. Nitko baš nije oduševljen javnom kritikom ili neslaganjem s nečijim medijskim ocjenama i prozivanjima, pa ni on, ali Marin nije bio zlopamtio. Nakon takvih mojih tekstova znao mi je samo u prolazu ili kraćem razgovoru dobaciti da nisam trebao baš tako reagirati. I na tome je sve stalo. Najčešće uz osmijeh i nastavak suradnje.
U arhivi naše legendarne fotografkinje Slavice Ružić mnogo je fotografija na kojima se nalazi prerano preminuli Marin Brkarić, ali u mom albumu našao sam tri fotografije nastalih prilikom promocije prvog izdanja rječnika Gonan po nase i dvije godine kasnijeg rječnika Vadin po nase. Promocija prvog "besedora labinske cakavice bila je 1992. godine u Gradskom kazalištu, popularnom Teatrinu, otvorena dvadesetak godina prije Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu! Izdanje rječnika Vadin po nase održano je u prizemlju nove zgrade u obnovljenoj Ulici svete Katarine, gdje je moj sin Zoran upravo otvorio knjižaru i pokrenuo nakladničku djelatnost. Bilo je do još vremena rata, siromaštva i visoke inflacije, pa je svaki poticaj ovakvom stvaralaštvu, uključujući i podršku gradonačelnice Marina Brkarića, bio od velikog značaja! Ove fotografije samo su dašak tog vremena i iskrica sjećanja na njegov lik i djelo Njegov se plamen života ugasio 19. prosinca 2012. godine u Labinu.
Nema komentara:
Objavi komentar