srijeda, 17. ožujka 2021.

IZ ALBUMA FRANKA KOKOTA - LABINSKE NOGOMETNE LEGENDE

    Dugo je godina Rudar bio najomiljeniji i najpopularniji sportski klub Labin i Labinšćine. I jedan od najuspješnijih nogometnih klubova Istre. Nogometni bazen, po kojem je ovaj grad, uz rudarski bazen, bio prepoznatljiv, iz kojeg je u riječkom prvoligašu, pulsku Istru, ali i druge klubove otišlo dosta kvalitetnih nogometaša.

Jedan od njih bio je i vrsni napadač Franko Kokot, rođen 1945. godine u Vinežu, predgrađu Labina poznatom po bogatoj rudarskoj tradiciji, ali i vrsnim nogometašima. Nakon zapaženih igara u Rudaru mladi Franko postaje omladinski reprezentativac Hrvatske, koji je u srpnju 1962. godine igrao na turniru svih republika Jugoslavije u Ohridu. U konačnoj utakmici Hrvatska rezultat 1: 0 gubi od Srbije. Pored njega od snažnog Rudara u "repki" tada zajedno s Frankom igra i druga labinska legenda, prije nekoliko godina preminuli Mario Brnjac. Na te ga dane podsjećaju dvije fotografije - kupanje u poznatom jezeru te zajednički snimatelj Marije i Franke s Poklepovićem, kasnije poznatim golmanom Hajduka. Dvije godine kasnije nadareni 19.godišnjak prelazi u zagrebački Dinamo, gdje je bio sedam mjeseci, došavši nadomjestak prvog tima,

Premda gledano iz današnjeg kuta 36 mjeseci "služenje narodu" izgleda nevjerojatno gubljenje vremena Franko Kokot i iz tog doba nosi lijepe uspomene. Cijelo to vrijeme proveo je na školskom brodu Galeb, oplovivši Mediteran, au više navrata na brodu, vezanom već godinama na vezu u riječkoj luci, bio je i maršal Tito. "Kada je Tito došao na brod, slijedilo je postrojavanje posade, a svakim od nas on se rukovao. To mi se dogodilo čak tri puta!" - prisjeća se danas, pokazavši mi njegov snimak s prijateljima za obilaska Aleksandrije u Egiptu. Pokazuje i fotografiju Galeba u ratnoj luci Lora u Splitu.

Gotovo cijeli svoj radni vijek poznati Vinežon, koji se rado sjeća svog sumještanina i pjesnika Daniele Načinovića, proveo je u raškoj Prvomajskoj. Na ta vremena podsjeća i fotografija nastala je na raškom stadionu kada su se, za radničkih igara, susreli momčadi "Montaže" i "Strojogradnje" tvornice alatkika ugašene brzo nakon osamostaljivanja Hrvatske.

Franko se vrlo rado prisjeća svog ranog djetinjstva i druženja s vršnjacima u svom Vinežu, izvukavši iz svog albuma i fotografije kojom je obilježen završetak četvrtog razreda osnovnih škola. Na poleđini te rijetke "fotke" spominje se i ime njihova učiteljica Nediljka Savatovića, rodom iz Like. Zajedno s obitelji on je živio u školskom stanju, jer su povezani mnogi događaji. Njega će nekoliko godina kasnije zamijeniti Josipa Bepija Hrvatina, kasnije jedan od najpoznatijih Labinjana u hrvatskoj politici u vrijeme Jugoslavije.

Vinežani su bili poznati po velikoj međusobnoj privrženosti, pa su između ostaloga, zajedno odlazili na kupanje u Rapcu. "Ova je slika nastala 4. kolovoza 1960. godine u Rapcu, kupali smo se na stijenama ispod ljetnikovca onda poznatog političara Pavla Gregorića, i nitko nam se tada nije mogao pridružiti bez našeg odobrenja" - prisjeća se s nostalgijom Franko Kokot.

Ne manje emocija izaziva i snimak prvih maturanata Rudarske tehničke škole, strojarski smjer, učinjene 27. lipnja 1964. godine u Podlabinu. Među njima je i Mario Černjul iz Raše, još jedna nogometna legenda labinskog Rudara, kasnije Dinama i pulske Istre, od kojeg sam dobio imena svih njegovih školskih kolega-maturanata. Stoje s lijeva: Milan Rudan, Gianni Brunetti, Josip Stojšić, Slavko Božac, Josip Sandomenigo, Vladimir Vozila, Mario Černjul, Nikola Putica, razrednica Marija Farkaš, Slavko Ružić, direktor prof. Ante Vidulin, Rino Golja, učiteljica Ana Bacho, Atilio Tomičić, Mirko Gojtanić, Bruno Hrvatin, Feručo Bembić, Božo Štifanić, Josip Brezac, Franko Kokot i Milan Runko. Čuče s lijeva: Klaudio Barbić, Janko Brečević, Elio Mohorović,  Anđelo Ružić, Lino Kršulja, Lino Griparić, Oktavijan Zec, Klaudio Ružić, Mirko Glavinić i Mario Fable. Nedostaju Miro Vlačić i Gianni Rocco, inače poznati rukometaš Rudara rodom iz Rovinja.  

Zadnjih gotovo dvadeset godina zajedno sa suprugom Eldom živio je u New Yorku, gdje su ostala njihova dva sina i kćerka, odakle su se vratili proteklog ljeta. Sada često kontaktiraju sa Sandrom, sinovima Lukom i Frankom, te unukom Matteom, koji, kao i njegov otac, pogotovo nono, obožava nogomet! I rješava križaljke ili prebire po svom bogatom albumu fotografija, koje su podsjećaju na minule godine. Ove fotke su tek mali djelić tih lijepih uspomena, dijeleći ih često sa svojim vršnjacima i prijateljima. Vinežonima najviše ! 















Nema komentara:

Objavi komentar