srijeda, 17. listopada 2012.

SOPRAN ANA MARIA LABIN U (svom) LABINU

Upoznao sam je u starom Labinu. Preciznije u knjižari "Libreti&Rikordi".Mlada, zgodna, naočita. I kasnije - doznadoh - vrlo neposredna i srdačna!
 Kako se stalno raspitivala o Labinu, a govorila je talijanski, pitao sam je da li su njeni roditelji možda podrijetlom iz našeg grada ili postoji neki drugi razlog njenoj naglašenoj znatiželji za naš grad. Odgovorila mi je da živi u Bernu, da je rodom iz Rumnjske, Bukurešta, i da se preziva - Labin. Ana Maria Labin. I da je zanima postoji li kakve veze između njenog prezimena i našeg Labina, zbog čega je namjerno iz Beča skočila do nas. Na moj upit čime se bavi odgovorila je da je operna pjevačica, sopran i da ima sve više posla širom Europe. Ostali smo u kontaktu, zahvalio joj što besplatno prenosi ime našeg grada, pratim njenu karijeru, nastupala je i u Berlinu, Parizu, milanskoj Scali. Ime joj se sve češće spominje, a tek je sada navršila treće desetljeće. Bilo bi divno da se povežu dva Labina, da gđica Labin nastupa u Labinu. Onako usput tu sam (promocijsku) ideju predložio nekim političkom moći potkovanim sugrađanima, ali za tako nešto nije bilo sluha.

Surfajući po internetu naišao sam i na neka druga, manje ili više poznata imena, koja nose isto prezime. Danas je u moj biblioteci knjiga Stalin il terribile,  Francuskinje Suzanne Labin, u kojoj još potkraj četrdesetih proteklog stoljeća vrlo argumentirano piše ne samo protiv Staljina i Sovjetskog Saveza, već i protiv komunizma. Bila je socijalistkinja, ali ne i komunistkinja, davala je prednost deokraciji nad diktaturom, pa makar i u ime proletarijata. Poodavno je nema, a iza nje je mnogo sličnih naslova, od kojih ni jedan nije preveden kod nas.

U Beču danas nema ni tvornice papira po imenu Labin, o kojoj svjedoči ovaj zanimljiv račun s početka 20. stoljeća. Adresa brzojava glasila je LABINPAPER. Dosta kasnije doznao sam da je u Hamburgu odmah nakon Prvog svjetskog rata djelovala tvornica papirnate ambalaže Labin&Koppel, o kojoj svjedoči i priložena propagandna razglednica.




Doznao sam potom da se jedna slikarica iz Venecuele sa stalnim boravkom u Njemačkoj, gdje je diplomirala prije 22 godine, zove Clemencia Labin. Živi u Hamburgu, izlaže u cijelom svijetu, a protekle je godine branila boje svoje zemlje na Bienallu u Veneciji. Labin je prezime i jednog poznatog australskog glumca.

Osim zajedničkog prezimena koje nosi ime našeg grada, za kojeg je naš Matija Vlačić Ilirik još sredinom 16. stoljeća napisao da se na narodnom jeziku zove Labin, zajedničko im je da se radi o uspješnim ljudima ili tvrtki. Više od toga mogu samo špekulirati i pogađati, odnosno nazvati igrom slučaja, kako sam prije pet godina odgovorio i mladoj sopranistici s početka ovog teksta. Koja možda još uvijek čeka da je netko službeno nazove iz "njenog" Labina? Ili da se održi summit svih poznatih Labina u našem Labinu?!

Ovih sam dana doznao da sve obitelji Labin veže židovsko podrijetlo.













Nema komentara:

Objavi komentar