Pula je još od druge polovice 19. stoljeća često odredište Labinjana. Privremeno ili stalno. Rad u arsenalu, kasnijem brodogradilištu, luci, boravak u bolnici ili služenje vojnog roka. Od Franje Josipa, Mussolinija do Tita. Austrije, Italije, Jugoslavije. U početku se odlazilo pješke, potom brodom i autobusom, koji za Italije jednom tjedno spaja Albonu s najvećim i najvažnijim istarskim gradom.
Nakon zatvaranja rodilišta u Vinežu prije više od četiri desetljeća Pula je i rodni grad novog naraštaja Labinjana. Stoga je i red da se izborom starih kartolina malo vratimo u njegovu prošlost, u vrijeme kada su razni Viškovići, Miletići, Zahtile, Černjuli, Milevoji, Batelići, Rajkovići, Vlačići u njemu odabrali svoj novi dom. Na ta vremena podsjećaju i ove dvije knjižice za zaposlenike, koje nam je dao labinski odvjetnik Renato Martinčić. Uz dvojezičnu radnu knjižicu na njemačkom i talijanskom jeziku Arbeitsbuch i Libretto di lavoro, posebno je zanimljiva četvorojezična knjižica, na kojoj se, uz ova dva koriste još slovenski i hrvatski jezik. Tako su bili pisani svi državni dokumenti, dok su isprave gradova u Istri pisane na talijanskom i njemačkom, ili samo talijanskom jeziku.
Dugo su Arena i Uljanik bili zaštitni znakvi i simboli drevne Pule. Sve do ove godine kada se ugasilo pulsko brodogradilište postavši simbol vrlo loše gospodarske politike Hrvatske, ali i najvećeg grada u Istri. Tužan pogled na propalo brogradilište uokviren u desetak fotografija nastalih s prostora ispred ulaza u vrlo dobar i dobro organiziran Povijesni i pomorski muzej Istre. Prije će rimska Arena dobiti krov nego što će ovo brodohradilište, u kojem je donedavno bilo zaposleno dosta Labinjana, opet krenuti starim stazama.
Nema komentara:
Objavi komentar