ŠETNICOM OD SVETE MARINE DO ROVNI DUGE OKO ŠEST KILOMETARA!

Sjećam se vremenda se a kada su ambiciozni političara našeg Labina planirali izgradnju prometnice uz samu obalu od Plominske uvale ne samo do Rapca, već do najmanje Svete Marine, odnosno ondašnje Marine i njegova autokampa. Dalje od te točke o turizmu se nije ni razmišljalo.
Poteklo je od tada mnogo vode prelijepim vodopadom nedaleko od našeg najvećeg turističkog mjesta, ali u međuvremenu nije u zemlju na toj trasi zaboden ni pijuk.
Do velike je promjene, međutim, nedavno došlo upravo na otpisanom dijelu obale od Svete Marine, odnosno uvale Ubokovo, nedaleko od samog mjesta, gdje je ranije postojao protupožarni put, koji se protezao nadomak Ravni. Ovih me dana prijatelj iz tog turistički sve popularnijeg mjesta upoznao da su hrvatske šume proširile postojeću stazu, koja gotovo dodiruje more provlačeći se između prekrasnih malih uvala kao što su Jadrina i Vodošćica. Gotovo s usklikom mi također reče da je ugođaj prekrasan, miris borove šume smirujući, kao i povjetarac koji stalno puše s Kvarnera. Nije mi zaboravio reći ni da proširena cesta ima dobro nagaženi kolnik, koji omogućava promet svim automobilima te da je odvodnim kanalima zaštićena od proljetnih i jesenskih bujica. Kao ni da se automobilom može tim pravcem doći nadomak samih Rovni, koji su bez ikakvih razloga svojedobno prekršteni i Ravni, premda ovdje ništa nije ravno, ali da nekoliko stotina metara spoja s asfaltiranom cestom u samom mjestu na lokalitetu kod velikog betonskog križa nije dodatno uređivano.

Sve je to bilo dovoljno da drugi dan sjednem u auto i po prvi se put prevezem tim pravcem. I što da kažem? Doživljaj je bio divan, o čemu svjedoče i ove fotke! U povratku razmišljanja o dojmovima na naš mi prekine jedna dama koje je slobodno vrijeme "ubijala" u šetnji s psićem u novootkrivenom krajobrazu ovog dijela istočne obale Istre. Međusobni osmijeh kao da nam je potvrđivao da smo na pravom putu. Putu uživanja, opuštanja i odmaranja u našem neposrednom okruženju. Prilika za pješačenje koju se ne bi smjelo propustiti!

 

U Rovnima sam dosta često, ali mi je u posljednje vrijeme pažnja više bila usredotočena na asfaltiranje i proširenje asfaltnog spoja tog mjesta s glavnom plažom, te proširenje parkirališta. Tek nakon skretanja prema popularnom restoranu Glavičića uz samo obalu zamijetih Početkom svibnja 2021.) da je nedavno proširena i stara obalna pješačka staza. Uputih se tih pravcem i uskoro doznadoh da se lani izgrađena protupožarna cesta od Svete Marine u režiji Hrvatskih šuma ove godine protegla i do glavne plaže. Uz planove da se neke naredne godine produži i južnije od postojećeg  lokalnog svjetionika. Uživajući za mene novim krajolikom susretoh jednog pješaka iz Svete Marine, koji mi kaže da je nova šetnica duga oko šest kilometara i da vjeruje da će njene ljepote privlačiti mnoge ljubitelje šetnje uz samo more. 

Zbog čega mu ne vjerovati?!     

 

U STAROM LABINU

NOVO U STAROJ 2019. GODINI

Već staru 2019. godinu svatko od nas pamti na svoj način, s dobrim ili manje dobrim događanjima. Tako je i s gradovima, čiji stanovnici neka zbivanja nerijetko procjenjuju ovisno o svom raspoloženju, interesu ili čak i statusu u toj sredini.

Pokušavajući tijekom cijele protekle godine bilježiti nove građevinske objekte u Labinu krenuo sam i od industrijske zone u Vinežu, koja se oblikuje već oko dva desetljeća, ili točnijekada je novom administrativnom podjele nekadašnje općine Grad Labin ostao bez velike industrijske zone na Dubrovi. Nestajanjem gotovo svih tvornica u ovom dijelu istočne Istre Vinež je s novim tvornicama, čiji su vlasnici svi iz Italije, barem dijelom uspio nadomjestiti radna mjesta u nekadašnjim tvornicama. Bio je više godina ovdje i Benetton, da bi kasnije svoj pogon preselio u države s još jeftinijom radnom snagom, a na njegovo su mjesto, s nastavkom širenja došle nove tvornice sa sjevera Italije. Svjetski poznata tvornica Danieli Sustec iz gradića Butrio nedaleko od Manzana, odnosno Udina, u Labinu ima dosta duboke korijene, a novih zamaha dobiva otvaranjem novog pogona u neposrednoj blizini stare poslovne zgrade. Završni su radovi  obavljeni potkraj prošle godine

Početkom lanjske godine najprije u dvorištu nekadašnjeg građevinskog poduzeća Labin, poznatog za socijalizma, najpoznatiji labinski građevinar Deconte, započeo je gradnju više stambenih višekatnica.  Njihov je položaj više nego atraktivan - nalaze se uz cestu za Rabac na ulazu u Labin s odličnim pogledom na Kvarnerski zaljev. To su ujedno prve stambene zgrade koje se u ovom dijelu Labina grade u zadnjih pedesetak godina, što djeluje gotovo nevjerojatno. I najava da bi se izgradnjom godinama najavljivane, a potom zaboravljene zaobilaznice Labina za Rabac od današnjeg skretanja kod Konzuma do raskrižja za Ripendu, ali i zaobilaznice Labina preko Škrilica do gradskog groblja, otvorio vrlo lijep prostor za gradnju obiteljskih kuća i širenje našeg grada u poželjnijim smjerovima.
Nove kuće se lijepo vide lijepo s Fortice, ali i s ruba udaljenog gradskog groblja.

Isti  građevinar počeo je prije nekoliko mjeseci graditi i stambenu višekatnicu na Katurama s druge strane crkvice sv. Mikule. Razvojem Prvomajske i drugih industrija te postojanjem onda snažnog rudnika, od kraja šezdesetih do početka devedesetih Labin se vrlo intenzivno širio prema nekadašnjem malom selu na rubu grada. U zadnjih dvadesetak godina izgrađene su samo dvije stambene višekatnice, a do ove zgrade mogla bi se, ovisno o zanimanju kupaca već ove godine početi graditi još jedna zgrada.

Kraj ovog pregleda završava na gradilištu novog marketa trgovačkog  lanca Plodine, koje se nalazi na prostoru između Lidla i disconta labinske trgovačke kuće jedinstvo. Bude li sve u redu njegovo bi otvaranje moglo biti relativno brzo.

LABINŠĆINA U ROMANIMA - VLADIMIR NAZOR I NENAD BRIXY - KOŽLJAK, ČEPIĆ, VOZILIĆI, KRŠAN, PLOMIN

Labinšćina i Labin nisu baš mjesta čestih zbivanja u našim romanima. Na ovom sam blogu već pisao o romanu Otmice Labinjanki Tita Biloplavića, a sada nekoliko riječi o romanima Krvavi dani Vladimira Nazora i Tajna crvenog salona, ​​čiji je autor poznati Nenad Brixy.

Krvavi dani povijesni je roman velikog Vladimira Nazora, ocem Velega Jože, koji je, između ostalog, bio zadivljen poviješću Kršana, čarima Čepićkog jezera i ne slučajno Kožljaka, kaštela ili burga smještenog u podnožju legendarne Učke s druge strane nekadašnjeg jezera. Kraj je to bogate i burne povijesti, života između granice Habsburga i Venecije, Kraljevaca i Benečana, a radnja se zbiva za krvavog i vrlo surovog uskočkog rata na poluotoku od 1615. i 1618. godine. Roman ima 18 poglavlja, a radnja se zbiva iu Kožljaku, koji je u jednom trenutku, između ostalog, trebao postati i središte protestantizma u Istri. Spominje se i napad Mlečana na Čepić, ali i uskoka na Plomin. Knjiga je posljednji put objavljena 1995. godine u izdanju Školske knjige iz Zagreba, a koga zanima njegova fabula neka se prošeće do Gradske knjižnice.

Dvije godine kasnije mladi labinski nakladnik Mathias, iza kojeg stoji Zoran Milevoj, u sklopu biblioteke Alibi objavljuje krimić Tajna Crvenog salona, ​​Nenada Brixya. Radnja je vrlo napeta, zapleti su česti i neočekivani, a radnja se najvećim dijelom zbiva nedaleko od gostionice u Vozilićima, u srednjovjekovnom kaštelu Žmulj, iza kojeg se krije zapravo kršanski stari grad i njegove tajne. Poznati novinar i književnik Brixy, rodom iz Varaždina, bio je zaljubljen u Istru i njenu povijest, pa nije slučajno što ga je "stori grod" inspirirao za ovo intrigantno i vrlo napeto djelo.
Koga zanima knjiga - opet pravac Gradske knjižnice!

U Gradskoj knjižnici vas vjerojatno čeka i roman Izdajice Antuna Šoljana, koji je svijetlo dana ugledao daleke 1968. godine, a ovih mi je dana slučajno došao u ruke. Njegova radnja se, zasigurno ne slučajno, događa i na trgu u Raši, kojega je impresionirao autora, kao i crkva te tamošnji bar. I ne samo to! Šoljan opisuje ondašnje rudarske radničke sportske natjecateljske igre, uključujući i penjanje na vrh omašćenog stupa, na kojem se nalazilo praščić za najuspješnijeg natjecatelja. Dio tih igara sjećam se i ja, ali vjerujem i mnogo drugih Labinjana i pogotovo Aršijana!

Onako uzgred, tim je trgom uz samo prometnicu Pula-Rijeka u jednom od svojih romana bio zadivljen i beogradsko-pulski romanopisac i novinar Dragan Velikić, i još neki drugi književnici. 

Izgleda da ta placa samo nama nije zanimljiva!