NOVO U STAROJ 2019. GODINI

Već staru 2019. godinu svatko od nas pamti na svoj način, s dobrim ili manje dobrim događanjima. Tako je i s gradovima, čiji stanovnici neka zbivanja nerijetko procjenjuju ovisno o svom raspoloženju, interesu ili čak i statusu u toj sredini.

Pokušavajući tijekom cijele protekle godine bilježiti nove građevinske objekte u Labinu krenuo sam i od industrijske zone u Vinežu, koja se oblikuje već oko dva desetljeća, ili točnijekada je novom administrativnom podjele nekadašnje općine Grad Labin ostao bez velike industrijske zone na Dubrovi. Nestajanjem gotovo svih tvornica u ovom dijelu istočne Istre Vinež je s novim tvornicama, čiji su vlasnici svi iz Italije, barem dijelom uspio nadomjestiti radna mjesta u nekadašnjim tvornicama. Bio je više godina ovdje i Benetton, da bi kasnije svoj pogon preselio u države s još jeftinijom radnom snagom, a na njegovo su mjesto, s nastavkom širenja došle nove tvornice sa sjevera Italije. Svjetski poznata tvornica Danieli Sustec iz gradića Butrio nedaleko od Manzana, odnosno Udina, u Labinu ima dosta duboke korijene, a novih zamaha dobiva otvaranjem novog pogona u neposrednoj blizini stare poslovne zgrade. Završni su radovi  obavljeni potkraj prošle godine

Početkom lanjske godine najprije u dvorištu nekadašnjeg građevinskog poduzeća Labin, poznatog za socijalizma, najpoznatiji labinski građevinar Deconte, započeo je gradnju više stambenih višekatnica.  Njihov je položaj više nego atraktivan - nalaze se uz cestu za Rabac na ulazu u Labin s odličnim pogledom na Kvarnerski zaljev. To su ujedno prve stambene zgrade koje se u ovom dijelu Labina grade u zadnjih pedesetak godina, što djeluje gotovo nevjerojatno. I najava da bi se izgradnjom godinama najavljivane, a potom zaboravljene zaobilaznice Labina za Rabac od današnjeg skretanja kod Konzuma do raskrižja za Ripendu, ali i zaobilaznice Labina preko Škrilica do gradskog groblja, otvorio vrlo lijep prostor za gradnju obiteljskih kuća i širenje našeg grada u poželjnijim smjerovima.
Nove kuće se lijepo vide lijepo s Fortice, ali i s ruba udaljenog gradskog groblja.

Isti  građevinar počeo je prije nekoliko mjeseci graditi i stambenu višekatnicu na Katurama s druge strane crkvice sv. Mikule. Razvojem Prvomajske i drugih industrija te postojanjem onda snažnog rudnika, od kraja šezdesetih do početka devedesetih Labin se vrlo intenzivno širio prema nekadašnjem malom selu na rubu grada. U zadnjih dvadesetak godina izgrađene su samo dvije stambene višekatnice, a do ove zgrade mogla bi se, ovisno o zanimanju kupaca već ove godine početi graditi još jedna zgrada.

Kraj ovog pregleda završava na gradilištu novog marketa trgovačkog  lanca Plodine, koje se nalazi na prostoru između Lidla i disconta labinske trgovačke kuće jedinstvo. Bude li sve u redu njegovo bi otvaranje moglo biti relativno brzo.

LABINŠĆINA U ROMANIMA - VLADIMIR NAZOR I NENAD BRIXY - KOŽLJAK, ČEPIĆ, VOZILIĆI, KRŠAN, PLOMIN

Labinšćina i Labin nisu baš mjesta čestih zbivanja u našim romanima. Na ovom sam blogu već pisao o romanu Otmice Labinjanki Tita Biloplavića, a sada nekoliko riječi o romanima Krvavi dani Vladimira Nazora i Tajna crvenog salona, ​​čiji je autor poznati Nenad Brixy.

Krvavi dani povijesni je roman velikog Vladimira Nazora, ocem Velega Jože, koji je, između ostalog, bio zadivljen poviješću Kršana, čarima Čepićkog jezera i ne slučajno Kožljaka, kaštela ili burga smještenog u podnožju legendarne Učke s druge strane nekadašnjeg jezera. Kraj je to bogate i burne povijesti, života između granice Habsburga i Venecije, Kraljevaca i Benečana, a radnja se zbiva za krvavog i vrlo surovog uskočkog rata na poluotoku od 1615. i 1618. godine. Roman ima 18 poglavlja, a radnja se zbiva iu Kožljaku, koji je u jednom trenutku, između ostalog, trebao postati i središte protestantizma u Istri. Spominje se i napad Mlečana na Čepić, ali i uskoka na Plomin. Knjiga je posljednji put objavljena 1995. godine u izdanju Školske knjige iz Zagreba, a koga zanima njegova fabula neka se prošeće do Gradske knjižnice.

Dvije godine kasnije mladi labinski nakladnik Mathias, iza kojeg stoji Zoran Milevoj, u sklopu biblioteke Alibi objavljuje krimić Tajna Crvenog salona, ​​Nenada Brixya. Radnja je vrlo napeta, zapleti su česti i neočekivani, a radnja se najvećim dijelom zbiva nedaleko od gostionice u Vozilićima, u srednjovjekovnom kaštelu Žmulj, iza kojeg se krije zapravo kršanski stari grad i njegove tajne. Poznati novinar i književnik Brixy, rodom iz Varaždina, bio je zaljubljen u Istru i njenu povijest, pa nije slučajno što ga je "stori grod" inspirirao za ovo intrigantno i vrlo napeto djelo.
Koga zanima knjiga - opet pravac Gradske knjižnice!

U Gradskoj knjižnici vas vjerojatno čeka i roman Izdajice Antuna Šoljana, koji je svijetlo dana ugledao daleke 1968. godine, a ovih mi je dana slučajno došao u ruke. Njegova radnja se, zasigurno ne slučajno, događa i na trgu u Raši, kojega je impresionirao autora, kao i crkva te tamošnji bar. I ne samo to! Šoljan opisuje ondašnje rudarske radničke sportske natjecateljske igre, uključujući i penjanje na vrh omašćenog stupa, na kojem se nalazilo praščić za najuspješnijeg natjecatelja. Dio tih igara sjećam se i ja, ali vjerujem i mnogo drugih Labinjana i pogotovo Aršijana!

Onako uzgred, tim je trgom uz samo prometnicu Pula-Rijeka u jednom od svojih romana bio zadivljen i beogradsko-pulski romanopisac i novinar Dragan Velikić, i još neki drugi književnici. 

Izgleda da ta placa samo nama nije zanimljiva!

OSNOVNA ŠKOLA U NEDEŠĆINI - SJEĆANJA NA SLIKARA RENATA PERCANA

Renato Percan, akademski slikar rodom iz Trgeta umro je 21.  listopada 2013. godine, a sahranjen je na groblju u Nedešćini, u obiteljskoj grobnici njegove supruge Regine, koja je bila učiteljica ovdašnje osnovne škole. Od tada se već šest godina za redom u Osnovnoj školi Vitomir Širola Pajo održava spomen dan posvećen ovom velikom istarskom i hrvatskom umjetniku. Zbog dugog štrajka prosvjetara ovog je puta taj datum preskočen, pa je prigodna svečanost uz veliku nazočnost učenika i prijatelja Renata održan danas.

Svečanost je u jednom od razreda otvorila ravnateljica škole Klara Švraka, nakon čega su učenici čitali svoje pjesme na cakavici, podsjećali na život Renata i Ređine, čitajući isječke iz njene knjige sjećanja te svirali na klaviru i harmonici. Poznata labinska slikarica Adalgisa Škopac govorila je o izložbi radova učenika nadahnutim djelima Percana, koji su izloženi u prizemlju škole, gdje na zidovima vise i druga svjedočanstva tamošnjih učenika.

U završnici susreta, kojega su učenici pratili pljeskom i pažnjom, nastupala pjesnikinja Rina Miletić s njenom pjesmom posvećenom izuzetnom labinskom umjetniku te Regina Percan, koja se predstavila pjesmama dva poznata labinska pjesnika - Daniela Načinovića i Zdenke Višković-Vukić. Na usnoj harmonici pratio ih je nezaobilazni Klaudio Franković.

Dio tog ugođaja  prikazuju i ove fotografije nastale za sat vremena koliko je trajao prigodni program pun emocija i radosti stvaranja.

EKOMUZEJ VLAŠKI PUTI OTVOREN U ŠUŠNJEVICI

Općina Kršan, točnije Šušnjevica, danas je dobila svoj prvi muzej - u 12 sati, uz nazočnost mnogih znatiželjnika i stvaratelja ovog iznimnog projekta, u prizemlju tamošnje osnovne škole otvoren je Ekomuzej Vlaški puti. Na relativno malom području škole, koja je otvorena 1904. na hrvatskom jeziku, a obnovljena je 2006. uz pomoć Rumunjske, uređen je muzej koji s tekstom, fotografijama i primjenom digitalne tehnologije govori o identitetu i životu Istro-Rumunja, Ciribira ili Vlaha. poučni i jasni o svom stoljetnom životu na području podno Učke. Ili na rubu povijesne općine Plomin, koja se danas uglavnom nalazi u granicama Općine Kršan.

Muzej se sastoji od Centra za tumačenje izgrađenog u okviru škole, Medijateke i Tematskih krijumčarskih ruta. Otvoren je u okviru Javne ustanove Park prirode Učka sa sjedištem u Lignju (Lovran), a bespovratno je sufinanciran od Europske unije i Fonda za regionalni razvoj.

Autori Ekomuzeja Vlaški put su Tamara Nikolić-Đerić, Valter Stojšić i Viviana Brkarić iz Sušnjevice, koji su osnivanjem Udruge Spod Učke, nakon čega je uslijedio niz izuzetno vrijednih i svestranih aktivnosti, odigrao ključnu ulogu u spašavanju govora od potpunog nestanka. danas dio nematerijalne baštine Hrvatske. Svojim radom oplodila je ranije poteze lingvista A. Kovačeca i Gorana Filipija u pisanoj identifikaciji vlaškog jezika koji se govori u Sušnjevici i okolnim selima, od Brda do Jasenovika. Vjerujemo da tu neće stati i da će mali muzej s puno duše postati mjesto čestog okupljanja svih onih kojima je ovaj govor i identitet onih koji ga govore duboko u srcu. Slike koje slijede samo su mali dio atmosfere u njoj odmah nakon otvaranja vrata muzeja Vlaški put,