Austrijski povjesničare i publiciste sve češće zanima prošlost nekadašnjih dijelova Habsburgove monarhije. Jedan od njih je i Gerhard Riedl, koji je prije nekoliko mjeseci zatražio motiv nekih starih razglednica Vineža. Točnije rudnika u tom mjestu nadomak Labina, kojega je 1879. godine pokrenuo Josef Werndl, poznati kao kralj oružja. Dvije godine kasnije, točnije 30. srpnja 1881. godine prodao ga je za 1,2 milijuna forinti, o čemu su detaljnije napisali u knjizi Labinski album tiskanoj 2007. godine.
Samo nekoliko mjeseci kasnije na moju adresu je proteklog vikenda stigla lijepa monografija tog autora naslovljena Mreža pruga (Netzwerkbahn), u kojoj obrađuje nastanak bogatog pružnog sustava u nekadašnjem carstvu. Podnaslov knjige Život za prugu i ugljen (Ein Leben fuhr Bahn und Kohle) posvećen je upravu prvom i kratkom vlasniku rudnika u Vinežu, koji je tada imao već oko 250 zaposlenih. Autor monografije navodi i druge podatke o tim danima vezanim uz proizvodnju ugljena, navodeći, između ostaloga, da se već tada planira gradnja žičara od Vineža do Rapca, ali je kasnije ipak sam prijevoz ugljen do mora podzemnim prugom usmjeren prema Krapnu i Bršici. Uz neke vrijedne dokumente, uključujući i snimke konja koji su vukli vagonete (baci) u vinskom rudniku, Riedl objavljuje nekoliko motiva iz starih razglednica koje sam mu poslao.
Čovjeku godi kada se neko sa strane pokazuje za zanimanje iz prošlosti našeg zavičaja, ali sam se osjeća dosta neugodno kada sam mu na njegov upit odgovorio da u našem gradu ne postoji muzej naše rudarske baštine, u kojem bi se sačuvali svi vrijedni tragovi rudarskog identiteta Labinšćine . Nije mu bilo jasno ni zbog čega Labin nema na jednom mjestu svuda literaturu o rudarenju. Mogao sam mu reći: Malo morgen, što je "odgovor" koji se Labinjanima nudi desetljećima!
 |
Nema komentara:
Objavi komentar