utorak, 5. studenoga 2019.

NEOBIČNA FOTOGRAFIJA DREVNOG LABINA - FILMSKA SCENA ILI...

Poznato je da se sredinom osamdesetih proteklog stoljeća u Labinu, a još više u Gori Glušići, snimao film o Labinskoj republici poznat kao Crno-bijeli. Međutim, malo se tko od Labinjana sjeća da je 1969. godine u starom Labinu, ali i na nekim drugim mjestima u Istri, snimala ratna komedija. Zbivalo se to u ljeti 1969. godine, neke scene su se odvijale na prostoru tik do nekadašnjeg RE bara, a od glumaca se sjećam tada vrlo popularnih Nina Manfreda iu Martina Landaua, te naše glumice Božene Frajt, majke danas popularne Bojane Gregorić. Producent je bio Dino De Laurentis.
Sve o ne bih ni slučajno znao da tada kao student nisam radio u Lanterni, tada najboljem rabačkom hotelu, u kojem je bila smještena filmska ekipa. Za mene je to bio divan i nezaboravan doživljaj, a te svjetske filmske zvijezde dio su i povijesti tog hotela, dugog blizu pola stoljeća, ali i našeg Labina.

O tome ne pišem slučajno, već sam potaknut jučerašnjim susretom na gradskom groblju s Neviom Glavičićem iz Kranjci, starijim generacijama poznat kao nastavnik labinske srednje škole, a svima nama kao otac današnjeg labinskog podeštota. Zaintrigirala me njegova tvrdnja da je nabavio fotografiju starog Labina, točnije nekada srušene četvrti zvane Sveta Katarina. Urušila se početkom šezdesetih 20. stoljeća, zbog nekontroliranog kopanja ugljena ispod temelja drevnog grada, o čemu opširnije pišem u jednom drugom postu. Glavna ulica koja je od Crća, odnosno glavnog trga starog grada vodila do groblja, tada se zvala Ulica palih boraca, čija je obnova započela četvrt stoljeća kasnije. Danas je to Ulica svete Katarine, a dobila je naziv po istoimenoj crkvici, koja je također platila danak vađenju "crnog zlata". Blagdan svete Katarine obilježavao se u Labinu 25. studenoga, a za njenu milost molile su se mlade majke i trudnice, moleći od nje mnogo zdravog mlijeka za njihovu dječicu.

Da se vratim na glavnu temu Nevio Glavičić je smatrao da je do temelja razrušena četvrt svete Katarine bila kulisa ratnog filma s kojim sa počeo ovaj tekst, a u izvorniku se zvao Rosalino Paterno soldato. Na to ga je navukla i duga kolona s trobojnicom na njenom čelu te pougljeni okviri uništenih prozora na jednoj od zgrada.
Snimak je vjerojatno nastao kada i film potkraj šezdesetih, kada još nije počela obnova tog dijela starog grada, ali vjerujem da scena nije iz filma, već neka od manifestacija vojske i omladine posvećene nekom od zbivanja iz NOB-a. Možda će točniji odgovor znati netko od aktera tog događaja. U svakom slučaju hvala Neviju i svima koja zanima naša prošlost.



Nema komentara:

Objavi komentar