A za svoj uradak zaslužuju veliku hvalu zbog promocije Raše daleko izvan našeg prostora. Tekst je vrlo profesionalno sročen, autori vrlo precizno opisuje sve graditeljske vrijednosti i posebnosti Raše, njenu povijest i sadašnjost. Zbunjuje ih pomalo današnja Raša, koja je mnogo životnog soka izgubila najprije zatvaranjem rudnika sredinom šezdesetih proteklog stoljeća, a tri desetljeća kasnije industrije nastale na zgarištu rudarske tradicije. Malo su skeptični na planove lokalne samouprave, krivo informirani da je Raša dio Grada Labina, da se usnula ljepotica može probuditi samo turizmom, a više su pod dojmovima sadašnje dosta sumorne slike. Navode i suradnju s Labinom u realizaciji podzemnog grada na mjestu nekadašnjeg rudnika, očekujući da bi se sve to moglo, uz dobru gastro ponudu, ostvariti do 2025. godine.
utorak, 22. listopada 2019.
RAŠA, ZABORAVLJENI GRAD - U OČIMA ŠVICARSKIH ARHITEKATA
Napušteni grad (Die vergessene Stadt) - naslov je članka objavljenog na 12 stranica u posljednjem broju uglednog švicarskog magazina za arhitekturu Modulor. Odlično ilustrirana reportaža dio je glavne tematske cjeline Rijeka-Trieste Das Litorale, a autori zapaženog teksta na njemačkom jeziku su Miriam Weyell i Florian Berner, priznati arhitekti iz Zuiricha. Imao sam zadovoljstvo upoznati ih prije nekoliko godina u starom gradu, gdje ih je u izlogu tadašnje knjižare zagolicala knjiga Raša moje mladosti. Pomogao sam im koliko sam mogao i znao, a ovih su mi se dana zahvalili slanjem tog magazina, čime im se također zahvaljujem.
A za svoj uradak zaslužuju veliku hvalu zbog promocije Raše daleko izvan našeg prostora. Tekst je vrlo profesionalno sročen, autori vrlo precizno opisuje sve graditeljske vrijednosti i posebnosti Raše, njenu povijest i sadašnjost. Zbunjuje ih pomalo današnja Raša, koja je mnogo životnog soka izgubila najprije zatvaranjem rudnika sredinom šezdesetih proteklog stoljeća, a tri desetljeća kasnije industrije nastale na zgarištu rudarske tradicije. Malo su skeptični na planove lokalne samouprave, krivo informirani da je Raša dio Grada Labina, da se usnula ljepotica može probuditi samo turizmom, a više su pod dojmovima sadašnje dosta sumorne slike. Navode i suradnju s Labinom u realizaciji podzemnog grada na mjestu nekadašnjeg rudnika, očekujući da bi se sve to moglo, uz dobru gastro ponudu, ostvariti do 2025. godine.
Da je više novca bilo bi manje i suzdržanosti autora teksta, uz naše očekivanje da će se naći put do europskih izvora financiranja. I nada da će u otvaranje rudarskog muzeja u najmlađem gradu u Istri, uključiti i Povijesni i pomorski muzej Istre, koji svojom aktivnošću, atraktivnim postavima i stručnim osobljem može najbolje i najbrže realizirati sve te planove i naše želje.
A za svoj uradak zaslužuju veliku hvalu zbog promocije Raše daleko izvan našeg prostora. Tekst je vrlo profesionalno sročen, autori vrlo precizno opisuje sve graditeljske vrijednosti i posebnosti Raše, njenu povijest i sadašnjost. Zbunjuje ih pomalo današnja Raša, koja je mnogo životnog soka izgubila najprije zatvaranjem rudnika sredinom šezdesetih proteklog stoljeća, a tri desetljeća kasnije industrije nastale na zgarištu rudarske tradicije. Malo su skeptični na planove lokalne samouprave, krivo informirani da je Raša dio Grada Labina, da se usnula ljepotica može probuditi samo turizmom, a više su pod dojmovima sadašnje dosta sumorne slike. Navode i suradnju s Labinom u realizaciji podzemnog grada na mjestu nekadašnjeg rudnika, očekujući da bi se sve to moglo, uz dobru gastro ponudu, ostvariti do 2025. godine.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar