srijeda, 28. ožujka 2018.

LABINSKA KOMUNA - PRVI BROJ OBJAVLJEN JE 24. TRAVNJA 1976.

Labinska komuna bilo je općinskog glasilo, službeno SSRN, koje je živjelo nešto više od dva desetljeća - od travnja 1976. godine do 1997. godine, kada se gasi. Za to je vrijeme Labinska komuna postala vrlo popularan list, osobito među iseljenicima kojima je to bila najbolja veza sa starim krajem. Komuna je pratila sav život na Labinšćini - od politike i gospodarstva, do prosvjete, kulture i sporta. Postojao je i Iseljenički kutak, dopisnik iz New Yorka bio je Renato Dundara, gdje se, kako mi ovih dana reče jedan prijatelj, s velikom radošću dočekivao njegov svaki novi broj.
Posebna se pažnja posvećivala prošlosti ovog dijela Istre, očuvanju cakavice, života u mjesnim zajednicama. I još puno toga.

List se bavio i organiziranjem kulturnih i sportskih događanja, izboru sportaša godine te posebno izdavaštvom. U prvom je planu bila zavičajna prošlost, a upravo na tim vrijednostima se Labinska komuna počela baviti i izdavaštvom. Prva knjiga Četrdeset zelenih proljeća" posvećena NK Rudaru, objavljena je 1986. godine, a godinu dana kasnije i Kartolini z Labinšćini, koja će kasnije, s više izdanja, uključujući i prijevode na talijanski i engleski jezik, koje u svijetu koristi najveći broj Labinjana i njihovih potomaka, dosegla naknadu od sedam tisuća primjeraka. Dosad najveći broj na Labinšćini!

List se pokrenuo u sklopu Glasa Istre, pa sam, kao novinar tog lista, bio njegov prvi urednik. Istine radi to nije bila moja zamisao, već Bogoljuba Barjaktarevića, prvog profesionalnog dopisnika tog lista iz Labina.  Što više ja sam smatrao da bi bilo korisnije da budemo aktivniji u svakodnevnom informiranju putem Glasa Istre, ali je srećom prevagnulo njegovo mišljenje i podrška lokalne samouprave.. Kasnije će nakratko glavni urednik biti Vladimir Šverko, da bi ubrzo na čelo Labinske komune stao Valter Černjul. Uz njegovo je ime najvećim je dijelom, praktički sve do kraja izlaženja, povezan taj list, koji je odgojio i dosta i danas poznatih labinskih novinara. Njegove prve suradnice bile su novinarka Loredana Ružić i fotoreporterka Slavica Ružić, a dosta dugo vremena zamjenica glavnog urednika bila je Liliana Vale.

Hoćeš-nećeš sudbina tog lista bila je vezana uz politiku, uostalom bila su neka druga vremena, kada su svi puhali u isti rog. Nestankom socijalističke Jugoslavije i nastankom višestranačke demokratske Hrvatske očekivalo se da će mediji postati potpuno samostalni u novom političkom i društvenom okruženju. U tako nešto vjerovao je očito i Valter Černjul, koji je na kraju spakirao stvari i otišao raditi u Italiju, odakle se nedavno vratio. Izgleda da to onda nije bila jedina iluzija i očekivanja, pa politika dalje drži na uzdama (privatne) medije. Štoviše to čini i bolje nego ranije,  sve pod parolom općeg dobra, ali i to ima svoju cijenu, koja se plaća iz zajedničke nam blagajne.

Vratimo se opet u prošlost, odnosno na prvi broj Labinske komune tiskanog 24. travnja, nekoliko dana uoči Dana oslobođenja Labin i skorog Praznika rada. O tome tek podatak da su u prvoj redakciji uz urednike još sjedili Antej Ukušić, Anton Gergorić, Bruno Hrvatin, Mirko Kramarić, Daniel Načinović, Ratko Licul, Mara Rosić i Krešimir Čuturilo. Sve ostalo ćete vidjeti sami u presliku prvog broja, uz dodatak dviju fotografija - kasnijeg uredništva Labinske komune te lika Valtera Černjula i Liliane Vale, ali i opuštenog druženja članova redakcije. Na njima u pravilu nema Slavice Ružić, budući da je ona u pravilu stajala s one strane fotoaparata!








 














4 komentara:

  1. Ja Marijano, to su bila "zlatna vremena Labinštine", kova je svoje storila,u to vreme(70-tih) je rudarstvo počelo šepati, ali Labinština je još bila moćna i "vrh" va Istre!Druženja i kolegijalnosti na svaken korake, ljudi su se družili i na dele i vonka dela, sajmovi, državni praznici, dočeci Nove godine i dr. po svuda je bilo puno, veselja zabave i druženja, od svega tega danas je malo ili ništa ostalo, ljudi se sve manje druže, postali smo sebični ili samotnjaci. Da spomenem samo ovo, nekada je u Sv.Nedelji radilo od dve najmanje do pet Oštarija, restaurant, nekad i hotel, kad sam počeo malo zavirivati va te oštarije u zimsko doba,navečer oko šest uri mesta nije bilo za sjediti, igralo se na horti, na moru, ljudi su malo popili pa na kraju i zakantali. Danas nema ni oštarijah, ali na žalost nima ni ljudi, kamo su nestali svi ti ljudi??Sv.Nedelja je imala i čuvene plesnjake, na pr. za tradicionalni samonj 16. Otobar, sve oštarije (5-6) bile su pune, za plesnjak se prodavalo do 700-800 karata, po celi don glavna cesta-ulica je bila puna ljudi od svih krajeva Labinštine i šire! Jedanput se govorilo da je TV držala ljude u kućama, danas Internet stvara ovisnike, pogotovo među mladom generacijom, mladi sada "pričaju" sa svojim pametnim telefonom, manje razgovaraju među sobom. I na kraju razlog što nema ljudi je i opasan pad nataliteta i iseljavanje mladih. Živio sam 18 godina u Labinu - Kature, u doba Jeseni i Proljeća, subotom su se čule harmonike, što je bio znak da mladi par osniva svoju obitelj, danas se te subotnje harmonike više ne čuju, mladi sve teže i rjeđe misle na brak, nesigurno delo , teško ili nikako do stana, većina prema nedavno objavljenom istraživanju još uvijek je vezana za roditelje, nesigurnost je prisutna! Da neki će primjetiti, bili smo/ste mladi i zdraviji pa je bilo svo ljepše! Ali bila je sigurnost, bezbrižnost, druženja, prijateljstva, kolegijalnosti na poslu, odnosi među građanima su bili ljudskiji, normalni, jednako je da je i život bio ljepši!!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. E, moj Feručo, sjećaš se zbog čega općinski vijećnici početkom 90-ih nisu htjeli da se tvom mjestu vrati izvorni naziv Sveta Nedelja, već su zadržali ono nametnuto nakon rata - Nedešćina. To bi bilo isto kao da se Labin preimenuje u Labinšćina! Vaše mjesto nikada nije bilo općinsko središte nego zapravo predgrađe Labina, zanemarimo li jedno kratko razdoblje nakon rata kada je Sveta nedelja bila općina u sastavu Kotara Labin. Jedna od šest, koje su bila zapravo svojevrsne mjesne zajednice.

      Izbriši
  2. Administrator bloga uklonio je komentar.

    OdgovoriIzbriši