Ceste prema novim hotelima i kasnije izgrađenom hotelskom kompleksu Girandella još uvijek nema, pa je luka još uvijek središte života u probuđenom Rapcu. Na rivi pristaje i drvena putanja Vange za otoke Cres i Lošinj, što luci daje posebnu živost.
Vjerojatno je ta živost i dah novog života i otvorenih granica privukla i ove mlade djevojke iz Labina, učenice gimnazije, koja je u našem gradu otvorena 1954. godine, privukla izlet u Rabac. Snimak je nastao na maloj plaži na kraju rive, gdje danas počinje šetnica prema Vele đirine. Iznad zida iza njih danas se nalazi samoposluga i hotel Apollo podignut početkom sedamdesetih, au vrijeme nastanka ove fotke onda je tamo velika livada, na kojoj smo u jesen ubirali šipke i smokve.
Većinu ondašnjih djevojaka dobro poznajem - Danicu, Elide, Gordanu, Miju, Nadiju, Neviju, Slavicu i druge, koje su gimnaziju, ako se nisu upisale 1963. godine, dvije godine poslije moje generacije. Mladići kao da su se negdje izgubili, ili su možda pohitali u susret prvim mladim turistima iz Njemačke, koje su onda bile IN..
S odmakom većim od pola stoljeća mogu samo reći kako godine klize. Što smo stariji to brže!
Jučer je na ovaj tekst, uz dvije korekcije i još neke nove podatke reagirala ondašnja Mija Bastijanić, jedna od posljednjih nekadašnjih gimnazijalaca. Ova je slika nastala 1967. godine, a na njoj su učenice trećeg razreda gimnazije, koje su u Gimnaziju krenule tri godine ranije Dečki se nisu razbježali u potrazi za mladim Švabicama, već je njihov razred te godine ostao i bez onog malog mladića. One pak nisu bile na proljetnoj šetnji, već su u sklopu tada uobičajenog "fizičkog rada" u gimnaziji čistile rabačke plaže uoči dolaska prvih turista - kaže mi Mija, uz podatak da su svoju "odanost" fizičkom radu u sklopu nastave, uz ostalo, potvrđivali. i na Čepičkom polju!
Fala Mija na zanimljivim prebiranja po našoj dalekoj mladosti!
Nema komentara:
Objavi komentar