Kada se na bankovni račun moglo priložiti dolar ili marku, a nitko te za njihovo porijeklo nije pitao, počelo se štedjeti u devizima, što je bio jedini način očuvanja uloženog novca. A i kupnja za devize bila je poticana - primjerice mali "fićo" koji je 1971. godine stajao 2 milijuna dinara, u devizama sam platio deset posto manje.
Ako su cijene u Jugi stalno skakutale, uz često skidanje nula na novčanicama, rat u Hrvatskoj početkom devedesetih razbuktao je galopirajuću inflaciju, kada su se cijene mjesečno mijenjale i do 30 posto. Dok je narod jedva preživljavao s nekoliko stotina maraka mjesečne plaće, mešetari su odlično zarađivali stalnim odgađanjem plaćanjem računa. Uz više nego sumnjivu privatizaciju tijekom rata ovakva je inflacija stvorila prvu generaciju hrvatskih bogatuna. Neplaćanje ili pumpanje gubitaka za odabrane je postala navika, od koje se ne uspijevaju osloboditi ni danas.
Dok strah od inflacije i dalje čuči u nama, pa čak i na spomen da će se ona u EU programirano poticati, ovih nekoliko starih novčanica, koje mi ih je poslao prijatelj Gino Ongaro iz Kanade, inače Aršijan, priča svoju priču o nekadašnjim jugoslavenskim "milijunašima".
Do mene je igrom slučaja došao i račun iz 1989. godine. Na njemu je iznos od 1.050.000 dinara kolika je bila cijena jedne plahte! Podatak je to u kojega je danas teško vjerovati!
Nema komentara:
Objavi komentar