Izgleda da je ova foto-razglednica iz iste godine, premda na njenoj poleđini nema pisanih tragova koji bi to i potvrdili.
Ipak, o tome svjedoči razina (ne)dovršenosti velikog potpornog zida na istočnom prilazu gradu, koji je dovršen šest godina kasnije. Zid je tzo koji je nastajao gotovo četiri desetljeća mijenjajući ne samo izgled grada, nego prije svega bitno utječući na njegovo prometno i funkcionalno povezivanje Međutim, više od toga raduje veduta Labina, prikazujući zahvaljujući upravo bjelini sniježnog pokrivača, svu njegovu ljepotu i graditeljski sklad i suglasje tkanu stoljećima.
Gotovo me opčinjuje razigranost i usklađenost krovova, koji od najviše točke - zvornika, imaju zadivljujući i harmoničan pad. Tu harmoniju nije prekinula ni šuma podignuta potkraj 19. stoljeća, koja slijedi zamišljenu crtu urbanističkog kontinuiteta, nikad kasnije ponovljenu.
Ta me ljepota krijepi i nadahnjuje uvijek kada je pogled uperen prema drevnom gradu, a ponajviše nakon dužeg ili kraćeg izbivanja iz njegove blizine.
Ono što je u posljednjih sedamdesetak godina nastalo u njegovom podnožju - Podlabinu, sasvim je druga, po mnogočemu suprotna priča! Ali opet draga, jer sve se to događalo unutar našeg praga!
Nema komentara:
Objavi komentar