S ovog je svijeta otišao prije tri godine - 26. rujna 2011. godine. Otišao, ostavio i svoje najdraže, suprugu Vanju i male blizance Gabriela i Luciju. I sve one koji su ga neobično cijenili, prisjećali se njega i druženja s njim.
Imao sam sreću da sam godinama radio s Edijem u Glasu Istre, a dodatno zadovoljstvo da smo zajedno radili na više knjiga o Labinšćini - od vodiča Labina, knjižice o župnoj crkvi do monografija Od crkve do crkve i Labin tragom vjekova.
Vjerojatno su i te šetnje mojim zavičajem s fotoaparatom u ruci doprinijela da je Edi dodatno zavolio ovaj dio Istre i njegove ljude. Zbog toga se ne samo vjenčao u labinskoj župnoj crkvi, već je i svoje male anđele Gabriela i Luciju krstio u župnoj crkvi svete Lucije na krovu Labinšćine u Skitači.
Edi Strenja nije bio opčinut samo Istrom, već ga je stvaralački nerv odvukao u Indiju i Dominikansku Republiku i druge zemlje naše kugle.
U kadru svog fotoaparata hvatao je i životinje, cvijeće, ali i život podmorja. Sve ono što nas okružuje. Meni će do kraja života ostati u sjećanju njegov profesionalizam, osjećaj za prostor, vrijeme i profinjena umjetnička duša. I prije svega ogromno srce.
Vrijeme bez Edija vrtoglavo leti, ali njegova mnogobrojna djela najbolji su svjedoci njegova lika.
Sređujući svoju foto-arhivu, koja sadrži više od tisuću fotografija, negativa i slajdova o Labinu i Labinšćini, najvećim dijelom rad Edija, našao sam i negative nastale prvog dana ovog stoljeća na Crće. Uz već objavljeno fotografiju prije četiri godine ovom tekstu prilažem još sedam motiva naše prelijepe place, nekada središtu mnogih događanja, od maškara, fešti do dočeka novih godina, a danas glavnom tranzitnom prometnom pravcu prema gradskom groblju te turističkim odredištima Sveta Marina i Ravni.
Nema komentara:
Objavi komentar