KATUN LABINSKI-KAZALIŠNA DRUŽINA OTOKAR KERŠOVANI

Tijekom Narodnooslobodilačke borbe od rujna 1943. do svibnja 1945. godine Labinšćina je bila snažno uporište djelovanja NOP-a. Gotovo pred nosom njemačkih vojnika na Čepićkom se polju želo žito, iz rudnika se odvlačio eksploziv za partizanske jedinice, u Čamporovici je 1944. godine osnovala Talijanska Unija za Istru i Rijeku te potkraj godine tiskale novine. Sredinom travnja te godine u Katunu Labinskog nadomak Kožljaka osnovana je Kazališna družina Otokar Keršovani Oblasnog NOO za Istru, čije je sjedište bilo u dijelu staje Zore Boneta-Vozila. Svoje vatreno kršenje, ono stvarno i u prenesenom značenju, imala je već 1.svibnja u Ripendi. Uslijedila je kraća "turneja" Labinšćinom, koja je prekinuta zbog opasnosti od neprijateljskih jedinica.
U istom je selu, a i u Kožljaku, od 15. do 18. kolovoza 1944. godine, održana Prva konferencija kulturnih radnika Istre na kojoj je u više navrata nastupala Kazališna družina, koja je u međuvremenu obilazila i oslobođena te poluoslobođena istarska sela. Zbog sve većeg djelovanja neprijateljske vojske članovi Otokara Keršovanija potkraj se godine prebacuju u Gorski Kotar, nastupajući pred partizanima i ranjenim borcima, ali i stanovnicima oslobođenih sela sve do Žumberka i Slovenije.
U Istru se preko Cresa i Lošinja vraćaju tek 3. svibnja 1945. godine, da bi između ostalog nastupali i na velikoj manifestaciji u pulskoj Areni, ali i većem dijelu oslobođenog poluotoka. Njihov je put završio potkraj 1945. godine kada se preko Opatije prebacuju u Rijeku, gdje postaju okosnica Narodnog kazališta Ivan Zajc.
Prvi upravitelj upravitelj Kazališne družine Otokar Keršovani, koja je imala i Talijansku sekciju, bio je Miljenko Paravić, dok su prve članice Družine, koje u početku broji 11 članova, bile i Zora Blečić-Buneta, Anita Klapčić i Antonija Klapčić Nina. Uskoro su im se pridružili narodni svirači Dinko Mene Miletić i Josip Bepi Miletić te Emilio Cvajner, poznati harmonikaš i nogometaš prvog  raškog nogometnog kluba Rudar.



(više u knjigama o Labinštini: www.mat-flacius.hr)