PRVOMAJSKA - SIMBOL RAZVOJA I URUŠAVANJA LABINSKE INDUSTRIJE

Nekadašnja tvornica alatnih strojeva i pila Prvomajska iz Raše simbol je snažnog razvoja labinskog gospodarstva, ali istodobno i simbol razaranja svojedobno vrlo snažne industrije ovog kraja nastankom hrvatske države početkom devedesetih proteklog sto

Kao Istratrans, građevinska operativa, turističko gospodarstvo i neke druge djelatnosti i Prvomajska je nastala pod okriljem Istarskih ugljenokopi Raša i uz njegovu veliku podršku. U studenome 1964. godine nekadašnji pogon rudnika nastao u velikoj radionici za popravak rudarske opreme u Krapnu, započeo je svoj vrlo uspješan poslovni put buduće tvornice alatljika. U sklopu Prvomajske iz Zagreba i poslovnih partnera Boehringer iz Njemačke, ta će tvornica četvrt stoljeća kasnije, ne samo zapošljavati više od tisuću radnika i postati svojevrsna tvornica kadrova, već će i okosnica cijelog labinskog  gospodarstva. Po svim ekonomskim parametrima raška je tvornica nadmašivala ovdašnji turizam - u njoj je bilo više stalno zaposlenih, ukupni je prihod osjetno nadilazio prihode rabačkog turizma, a zahvaljujući velikom izvozu na mnoga tržišta Prvomajska je državi donosila više toliko potrebnih deviza od "razvikanog" turizma. Po tehnološkoj razvijenosti raški su tokari bili tek korak iza najboljih u svijetu, numeričke su tokarilice bile veći dio njihovog proizvodnog programa, a u njihovoj razvojnoj službi prve je korake učinio i domaći industrijski robot. Radilo se i u tri smjene, Prvomajska je davala životni ritam Raši i Labinu, koji se osjećao i nakon izmjena smjena. Uz nju i jedan mali kuriozitet - sredinom sedamdesetih direktor tog kolektiva postaje tada 25. godišnji dipl. ekonomist Duilio Belić, kasnije banka u Zagrebu, a sada sa suprugom poznati proizvođač maslinovog ulja (na karikaturi Marija Viškovića u društvu sa prof. Stjepanom Matečićem, najstarijim labinskim direktorom).
Danas od te tvornice tek napuštene proizvodne hale i sjećanja na neke druge, mnogo bolje dane. Prvomajska je bila jedna od prvih labinskih tvornica žrtve deindustrijalizacije hrvatskog gospodarstva i više nego razarajuće privatizacije. HDZ-ova vlast vodila je poražavajuće korake, a posljednji je čavao u lijes Prvomajske, uz pomoć lokalne vlasati, zabila Račanova Vlada, odnosno njen ondašnji i sadašnji ministar financija Slavko Linić. Umjesto stečaja uz preustroj, kako je bio obećao, on je zatvorio tvornicu i ljude poslao na Zavod za zapošljavanje, na trošak države, zbog duga Prvomajske ne prema poslovnim partnerima, već prema toj istoj državi! Kako desetak godina kasnije obećava otpis dugova velikim dužnicima radi očuvanja radnih mjesta, treba očekivati da će se Linić ispričati bivšim radnicima Prvomajske.  Poguban dolazak slovenskog poduzetnika Jagara u Prvomajsku, uz veliku blagonaklonost lokalne vlasti, samo je bio nastavak takve razorne ekonomske politike. Nakon što je prodao sve što se moglo unovčiti ovaj je Slovenac stavio ključ u bravu, ostavši samo državi dužan više od dva milijuna kuna!
Nije na Labinšćini samo Prvomajska platila ceh takvoj gospodarskoj "politici", ali je njen nestanak za Labnšćinu i danas pogubniji od primjerice, istodobno zatvaranja i devastiranja svih hotelskih i smještajnih kapaciteta Rapca. Bez Prvomajske i ostale nestale industrije te zatvaranja rudnika i s prljavom industrijom, koja je sva u rukama stranaca, kao i hoteli uostalom, Labinšćina je nepovratno izgubila svoju nekadašnju ekonomsku, društvenu i političku moć, razjedinjena i rascjepkana na pet malih lokalnih samoupravnih zajednica. Tradicija strojogradnje, temeljena na visokoj tehnologiji i visokostručnim kadrovima ovdje je zauvijek samo lijepa prošlost.