Valenta Vihteliča Zdravčija, labinskog boema, pisca, pjesnika, glumca i "kulturtregera" nekadašnjeg grada rudara. I sam dijete rudara, povratničke obitelji Slovenaca iz Belgije, svijet će ugledati prije 62 godine u Labinu, na čijem će vrelom asfaltu vrlo dobro upoznati ne samo specifičan život rudara, njihove djece već i naše cakavice.
Neobično nemirna duha, vječiti tragač, istraživač, kritičar svog društvenog okruženja, zbog čega je bio i na udaru ideoloških puritanaca, bez ostataka predan kulturnom stvaralaštvu Zdravči će između sedamdesetih i devedesetih godina postati jedna od zaštitnih znakova Labina, osoba koja je dala više nego dojmljiv timbar kulturnim događanjima tog vremena. Između ostalog, sredinom sedamdesetih proteklog stoljeća pokreće i scensko-likovnu i dramsku grupu Labinski dogovor. Jedno od prvih predstavljanja grupe mladih Labinjana bila je i predstava Utvare početka, u kojoj je sudjelovao i prerano preminuli Joško Gračanin, u ono vrijeme omiljen labinski rukometaš.
Iz albuma Zdravčija posudio sam ove neobično vrijedne i zanimljive fotografije, svjedoke tih lijepih dana što nestadoše u vrtlogu vremenskog vihora. U kojem su nestala i poznata imena labinske scene kao što su Eros Bičić ili Krešo Farkaš, koji su također bile vrlo važne cigle u onovremenoj labinskoj zgradi kulture. Prebirajući po njima pažljivo će oko naći na ovim fotografijama još mnoga poznata imena koja i danas stvaraju, pitajući se istodobno čemu hitar protok vremena iza sebe ostavlja najčešće tek uspomene i sjećanja. Ovakva ili onakva. Lijepa ili manje lijepa. Dobra ili loša. U ovoj priči prekrasna.
(više u knjigama o Labinštini: www.mat-flacius.com)
Nema komentara:
Objavi komentar