petak, 15. svibnja 2020.

EPIDEMIJA TRBUŠNOG TIFUSA U RAŠI U LJETO 1950. GODINE!

Kao mali klinci u školi smo učili o velikim žrtvama partizana, koji su, zbog teških životnih uvjeta i gladi, život gubili ne samo od metaka njemačkog okupatora i njegovih sluga(ustaše, četnici, domobrani, ljotićevci itd.) već i od trbušnog tifusa. O tome smo gledali i filmove, najprije u kino dvorani, a kasnije i na crno-bijeloj televiziji. Dosta godina nakon tog događaja između sam redaka načuo da je ta smrtonosna bolest negdje u to poharala i rudarsku Rašu, najmlađi grad na istarskom poluotoku. U njemu je tada živjelo dosta rudara iz gotovo cijele zemlje, ali i nešto njemačkih ratnih zarobljenika te više obitelji iseljenika povratnika iz europskih zemalja, ali i Amerike te Kanade.

O tome sam mnogo kasnije više podataka doznao iz jednog stručnog časopisa, ali ne i od novina.
Sve se dogodilo u ljeti 1950. godine, dakle prije 70. godina, a epidemija trbušnog tifusa utvrđena je 18. lipnja. Od njega je oboljelo čak 355 mještana Raše, ali i nekih okolnih sela, uključujući i Viškoviće, od kojih je polovica imala vrlo teške simptome, a 13 je umrlo! Sve dok u najveći grad rudara u Jugoslaviji nisu došli epidemiolozi iz Zagreba i obližnje Pule domaći liječnici nisu znali o kakvoj se pošasti radi. Do njihovog prijevoza "kovaricama" u Pulu, gdje su primljeni u Opću bolnicu, ali privremeno i u osnovnu školu Neven Kirac, teški bolesnici su u Raši bili na improviziranim ležajevima bili smješteni u zgradi tamošnje osnovne škole te prostorijama tek osnovanog RKUD Rudar.

Veli je strah i neizvjesnost tih dana zavladala Rašom, ali i cijelom Labinšćinom ten Istrom, a raškim ulicama su bauljali pripiti ljudi, s bocom alkohola u rukama, vičući "contro tifo", vjerujući da je to najbolji lijek od epidemije tifusa!

Stručnjaci su brzo ustanovili da su za velike razmjere brzog širenja te bolesti glavni krivci bili teški uvjeti življenja rudara i lokalnog stanovništva te prije svega zagađena voda s obližnjeg izvora, pokraj kojega i danas, na svom putu do Raškog zaljeva protiče pročišćena otpadna voda iz Labina!

Za novu državnu vlast ta je bolest s poražavajućim učinkom bila velika pljuska, zbog čega se o njoj  nije mogla naći vijest u nacionalnim novinama, ali i lokalnom Glasu Istre. Zanimljivo je da i danas stanovnici Raše i Krapna, ali i ekološki aktivi ukazuju na taj još uvijek aktualan problem, zahtijevajući, uz ostalo, da se zatvori otvoreni kanal, koji prolazi sredinom Raše! 




Nema komentara:

Objavi komentar