Sve do pada Venecije 1797. godine kada se Istra našla unutar granica Austro-Ugarske Monarhije, kada Pula postaje ratna luka te moćne države, Rovinj je bio najveći i najvažniji istarski grad. Uskoro se otvara i brodogradilište, poznati Arsenal, što je dodatno ubrzalo njegov rast. Tu su se, uz rudnik u Krapnu, zapošljavali i poneki stanovnici Labinšćine, što je bilo intenzivnije potkraj 19. stoljeća.
O tim vremenima svjedoče i dvojezične radne knjižnice zaposlenika brodogradilišta Arbeitsbuch- Libreto di lavoro, s osnovnim podacima o njima, ali i tekstom o pravima i obvezama vlasnika knjižice. Zanimljivo je da je zakon o radnim knjižnicama donijet još 1857. godine i da u Istri odnosno Provinciji Adriakuste bile četverojezične - na njemačkom, talijanskom, slovenskom i hrvatskom jeziku: Dienstbotenbnch, Libro di Servizio, Službene Bukve i Knjižica službe!
Vlasnici prvog primjerka prve radne knjižice iz tog doba, kao i dviju radnih knjižica, koje su se kasnije koristile, bili su Antonio Paicovich te Giovanna Paicovich, iz Marčane. Prva je izdana 1904. godine, druga četiri godine kasnije, a treća u travnju 1914. godine, kada započinje Prvi svjetski rat. Uz ostale podatke o njima, bračnom stanju, izgledu lica, mjestu rođenja, navodi se da su nepismeni, odnosno analfabeti.
U svakom slučaju zanimljiv dokument o povijesti pulskog brodogradilišta, za Jugoslavije vrlo uspješnog Uljanika, kojega se sada, umjetnim disanjem od strane države, koja je najodgovornija za ovakav rasplet, pokušava održati u životu, uz gotovo simboličan broj zaposlenih. Do njih sam došao zahvaljujući Renatu Martinčiću, odvjetniku iz Labina, koji j
e još uvijek aktivan iako je završio 81. godinu!
Nema komentara:
Objavi komentar