Šetajući se prije nekoliko dana starim Labinom naiđem na znanca, od kojeg doznadoh da je nedavno upoznao čovjeka rodom iz Ripende, koji od 1948. godine živi u Argentini. Te se godine kao mladi pomorac našao u toj južnoameričkoj zemlji, gdje je iznenada operiran od slijepog crijeva. Dok je on ležao u bolnici njegov je brod nastavio svoj put bez njega. Očekivao je da će ostati tamo samo do oporavka, ali sudbina je htjela drugačije, pa će Argentina postati njegova nova domovina. Kada je u svoj stari kraj došao nakon dugo godina neobično se iznenadio što je sve u proteklim desetljećima izgrađeno u podnožju drevne Alvone, kasnije Albone i današnjeg Labina.
Stjecaje okolnosti dan kasnije dolazim do nove poveznice između Ripende i te iste Argentine, nakon prvog svjetskog rata, gdje će zasnovati svoju obitelj i dom. Zvao se Josip Bembić, rođen je 24. listopada 1905. godine u Ripendi, a podatke o njemu doznao sam od dokumenta Školske obavijesti, koju je 15. srpnja 1916. godine izdalo Upraviteljstvo prvog razreda mješovite pučke škole u Ripendi. Dokument je potpisala razrednica i učiteljica Hermina Retzner, kojim se njegove roditelje obavještava da "na temelju ovih redova može ovaj učenik prestupiti u prvi razred 4. skupnog odjela." Uz obvezu roditelja potpiše, što je njegov otac Ivan Bembić i učinio.
Iz Školske obavijesti doznaje se da je učenik Josip bio odlikaš, a za razliku od današnjih ocjena 1 je potvrda nečije prvoklasnosti, koju j on imao za predmete Vjeronauk, Čitanje, Pisanje, Naukovni jezik, Računsko i geometrijsko oblikoslovlje, Pjevanje, Tjelovježba i Vanjski oblik pismenih radnja. Istu ocjenu dobiva i za Ponašanje i Marljivost, dok je malo lošiji bio u predmetima Njemački jezik i djelomično Risanje. U zaglavlju ovog dokumenta navodi se da je Pučka škola u Ripendi u sklopu Školskog odbora Pazin i Pokrajine Istra.
Taj neobično zanimljiv i vrijedan dokument dobio sam od moje susjede Marije Bembić, kojemu je naš "glavni lik" bio borba njenog supruga Silvana Bembića, rodom iz zaseoka Knapići u Ripendi. I on se zvao Ive, kao i njihov otac. Ta je svojevrsna svjedodžba, kao i dopisivanje s rođakom iz Argentine, kao i drugi zanimljivi materijali, čuvala i domu Bembića podignutom prije gotovo tri stoljeća.
Pod pokroviteljstvom Družbe Ćirila i Metoda ta je pučka škola otvorena još 1907. godine, tri godine prije nego u Rapcu, u kući obitelji Paliska u zaseoku Vicani, u kojoj se gajio snažan narodnjački duh.o čemu prvi put pišem 1988. godine u knjizi Kartolini z Labinšćini. Škola na hrvatskom jeziku odvijat će se do 1920. godine, kada se, nakon dolaska Istre unutar granica Italije, zatvaraju te škole, a nastava se odvija isključivo na talijanskom jeziku. Uskoro će Ripenda dobiti veliku i modernu školu, čija je zgrada nakon zatvaranja nastave ali sada na hrvatskom jeziku, devastirana početkom šezdesetih godina proteklog stoljeća potpuno devastirana.
Nema komentara:
Objavi komentar