subota, 21. ožujka 2020.

SKITAČA - PRVA ŽUPA BISKUPA ANTUNA BOGETIĆA

"Kada sam navečer, nakon penjanja do Skitače po tim stazama, molio krunicu u crkvi, držao sam se za oltar ili klecao da ne padnem, u grlu mi je kucalo bilo. Kada sam zimi hodao pet-šest sati noge su mi bile jako vruće. Drugi dan, ako nisam hodao, bile su mi jako hladne, te sam ih u krevetu morao okretao kao na biciklu.Jednom, moleći, nisam sjeo da ne zaspim. Preumoran sam ipak zaspao stojeći i skoro pao na zatiljak. Mogao sam se smrtno raniti."

Samo mali isječak iz autobiografije Moj život - Od Anda do Tihog oceana, porečko-pulskog biskupa Antuna Bogetića, objavljene 2010. godine, sedam godine prije nego što je umro u 98. godini. Te se riječi odnose na njegovu prvu župu na Skitači na "krovu" Labinšćine, gdje dolazi u srpnju 1946. godine, gdje je sredinom tog mjeseca u rodnoj Premanturi imao "veoma lijepu Mladu misu."
Njegova biografija je neobično vrijedno djelo ovog svećenika, u kojoj, zahvaljujući odličnoj memoriji, iznosi vrlo detaljno niz pojedinosti o svom dugotrajnom i neobično plodom duhovnom pozivu. S mnogo umijeća i ljubavi opisuje prilike u svom rodnom mjestu između dva rata, kao i
svoje školovanje za svećenika u Kopru i Rimu.

Za one koje zanima naša novija povijest zasigurno će izazvati pažnju niz njegovih vrijednih zapažanja o prilikama u poraću, kada Crkva nije bila u milosti novog komunističkog režima, čiji je početak pratila i nacionalizacija mnogih vrijednih nekretnina. O svemu tome piše bez ikakve gorčine, netrpeljivosti ili mržnje, već u maniri svjedoka jednog teškog vremena, kada se zbog ideoloških zabluda ili grešaka, mnogo naših ljudi otjeralo od njihovih ognjišta u svijet.

Gutajući njegovu knjigu uvjeren sam da u Istri u proteklih sedamdesetak čovjeka nije bilo osobe koja je više svijetom putovala od Antuna Bogetića. Potaknutom svojom Božjom službom on je, kako glasi i podnaslov njegove autobiografije, na svom duhovnom putu djelovao od Argentine do Tajvana, Kine, Indije, Filipine, Japan i druge zemlje. Na brojnim fotografijama ostao je zabilježen i njegov put u Izrael, Sibir, ali i u Sjedinjene Američke Države, Kanadu i druge države, gdje se susretao s našim iseljenicima.

Kako pokazuje i uvod u ovaj tekst krhkom i sitnom, ali neumornom svećeniku iz Premanture, koji je dva puta obolio od tuberkuloze, u vrlo je dragom sjećanju ostala njegova prva služba na Skitači, o čemu je, kao i o tamošnjim ljudima, govorio s mnogo radosti i poštovanja. Prisjeća se i mnogih susreta s ljudima, njihovih običaja, sprovoda i vjenčanja, a u posebnom mu je sjećanju ostao Toni Škopac Vican iz Drenja, oca troje sinova i isto toliko kćeri, povratniku iz Amerike. Kod njega je noćio kada je imao kaoa je imao obrede u tamošnjoj crkvici svetega Mikule. Kod njega je bila podstanarka i mlada učiteljica Branka Mišljenović, koja je s tamošnjim djevojkama pjevala u crkvi!
U maniri dobrog pisca Bogetić, koji će porečko-pulski biskup postati 1984. godine, opisuje i niz drugih događaja i susreta s ljudima iz tog kraja, uključujući i Labina i Podlabina, koju će župu, uporedo sa Skitačom, voditi već nakon tri mjeseca. Kao uostalom i mnogo druga zbivanja vezana uz njegov svećenički poziv u Istri, ali i širom svijeta. U svakom slučaju više nego zanimljivo štivo koje se ne može prepričati, već polako i s guštom pročitati od prve do zadnje strane. Do tada jedino što vam mogu još ponuditi je nekoliko fotografija iz njegove knjige koje su nastale na Labinšćini.
    





Nema komentara:

Objavi komentar