IZ ALBUMA IVANA FRANKOVIĆA - NEKADAŠNJEG PREDSJEDNIKA OPĆINE RAŠA I LABIN

Ivan Franković, dijete Kunja do pada fašističke Italije u rujnu 1943. godine, kao stolar radi u rudniku. Kao mladi antifašist sudjeluje u zauzimanju karabinjerske stanice u Cerovlju i vojnog garnizona u Pazinu. Uskoro u Rommelovoj ofenzivi gubi oca, brata, šogora i još tri rođaka, što je ubrzalo njegov odlazak u partizane u ožujku iduće godine, gdje se bori u redovima Karlovačkog odreda. Rat rata, sudjelujući u borbama od Ozlja, Vukove Gorice, Crnog Luga, Buzeta, Ilirske Bistrice i Trste, dočekuje kao komesar čete.

U rujnu napušta redove JNA vraćajući se u rodni kraj, gdje radi u Istarskim ugljenokopima. Ubrzo završava partijsku školu u Zagrebu i Višu partijsku školu u beogradu, da bi 1947. godine postao najprije organizacijski sekretar KPH Kotara Labin, a potom tajnik Kotarskog odbora Narodne fronte, prethodnika Socijalističkog saveza radnog naroda. Predsjednik Kotarskog narodnog odbora Labina postaje 1948. godine, a dvije godine kasnije predsjednik je Narodnog odbora općine Raša, na kojem je mjestu do 1955. godine. Te se godine ukida i Kotar Labin, a Ivan Franković tada postaje predsjednik nove labinske općine. Na čelo Istarske vodne zajednice dolazi 1957. godine. Zbog narušenog zdravlja odlazi u prijevremenu mirovinu, a umire 1967. godine u 51. godini.

Zahvaljujući njegovoj djeci, kćerki Celestini i sinu Neviju, došao sam u do nekoliko zanimljivih fotografija iz razdoblja njegova političkog djelovanja. Na njihovoj poleđini nema nikakvih bilješki ili podataka, koji bi opisali vrijeme i mjesto njihova nastanka i aktere na njima, ali i bez toga prepoznajem dosta lica s početka šezdesetih. Pored Frankovića, na prvoj fotografiji prvi s lijeva, prepoznajem i druge važne društveno-političke ličnosti Labinšćin s početka šezdesetih ili kraja pedesetih proteklog stoljeća. Među njima je i općinski tajnik Otavio Blečić, neko vrijeme i predsjedni Kotara Josip Verbanac Pasaverio, koji uskoro odlazi u Pulu, zatim legendarni predsjednik labinske općine i direktor Istarskih ugljenokopa Anton Štemberga, poznat kao Cinjenica, zatim Josip Milevoj(moj otac), tada direktor Autoprometa, kasnijeg Istratransa, Josip Černjul Rašan, Nini Poldrugovac, direktor tadašnje Riječke banke te drugi.

Među njima je i nezaobilazni Anton Gergorić također godinama općinski tajnik i sportski funkcioner, mladić koji idućeg ljeta slavi 100. rođendan. Od njega bismo mogli dobiti zanimljive pojedinsoti oko ovih slika. I bez toga one su vjerni svjedok jednog davno svršenog vremena iz povijesti Labina i Labinšćine, što će zasigurno biti zanimljiva građa za sve one koji su tih godina još nosili kratke hlače i išli u osnovnu školu, s tada mnogo polaznika.