GENERACIJA 1954 - LABINJONKA MARIJUČA TRDOSLAVIĆ IZ NAPULJA TRAŽI SVOJE VRŠNJAKE

O našoj Slavici Ružić, koja ni danas ne može bez fotoaparata, ne treba trošiti riječi. U njenoj bogatoj arhivi nisam našao jednu fotku staru više od četiri desetljeća, (što godine lete!), ali mi je ona zato "uvalila" dvije fotokopirane fotografije iz 1954. godine. Iako im kvaliteta nije bogzna kakva to ne oduzima njihovu dokumentarnu vrijednost. Poslala ih je njena nekadašnja susjeda Marijuča Trdoslavić, koja je odavno otišla u svijet, kao, uostalom, i mnogi njeni vršnjaci  Život je nastavila u Napulju, sinovi joj se bave glazbom, a ovog bi ljeta s njima htjela doći u svoj Labin. Bilo bi je drago da se tada sretne sa svojim nekadašnjim prijateljima, pa je zamolila Slavicu da se okušaju objaviti kako fotografije, kako bi se netko od njih prepoznao.

Na jednoj je snimak nastao nakon završetka školske godine u lipnju 1954., a na drugoj krizmanici slikani ispred župne crkve.  Ili točnije ispred zgrade današnje Gradske galerije. Dok njihova učitelja ne prepoznajem, svećenik je Ivan Žufić, koji je sve do svoje smrti živio na Labinšćini. Najprije na Marcilnici, a kasnije u Rapcu. Ako se radi o generaciji učenika rođenima 1945. godine, moguće je da su ti "klinci" upravo završili drugi ili treći razred osnovne škole u Podlabinu.

Vjerojatno će se uskoro netko brzo javiti, pa će sve biti jasnije, uz želju da se naša Marijuča ovog ljeta nađe u društvu svojih prijatelja.

Kada sam mojoj susjedi Jolandi Vargek, rođenoj Šverko, rekao za Marijuču Trdoslavić, pretpostavljajući da je to bila njena vršnjakinja, ona mi je odmah odgovorila potvrdo. Potvrdivši također da se 1954. godine bermala. Kada sam joj pokazao obje fotke iz nje je nagrnula bujica sjećanja na te godine i osnovno školovanje. I ne samo to, donijela je "mac" fotografija iz tog razdoblja, zaželivši da radost vraćanja u djetinjstvo podijeli sa svojim nekadašnjim školskim kolegama. I reče mi ona da su prva tri razreda išli u školu na Rialtu u starom gradu, a potom u Ivo Lola Ribar. Iako su bili tek godinu dana stariji od mene mnogih se tih imena ne sjećam, ali prepoznajem Eldu, Ljiljanu, Lucijaneta, Stanislava, Vilma i još neka imena. Mnogi od njih razišli su se svijetom ili su otišli u vječnost, kao i većina ondašnjih učitelja. Posljednja među njima Zlata Ukušić Vremenu ipak prkosi maještra Vera Novak, onda Cerovski, s kojom se često i rado susjrećeno u našem Labinu!
Mojoj susjedi Jolandi bi bilo drago da se ovog ljeta sretne s Marijučom, koja je i pokrenula ovu priču, i mene kao i nju zanima gdje danas živi Željko Šarić, koji je u tamburaškom zboru, kojega je vodio Stanislav Kiš, svirao bas. Očekuju se nove vijesti i reakcije likova s ovih požutjelih fotografija!