OTMICA LABINJANKI - ROMAN ZA DJECU, ILI DA LI JE NEKA NAŠA "MLODA" OPČINILA TITA BILOPLAVIĆA?

Šaliti se nije zabranjeno, ali stvarno "druka" me pitanje zbog čega je i kako poznati hrvatski književnik i pjesnik Tito Biloplavić došao na zamisao da se radnja njegovog romana za mlade najvećim dijelom odvija u Labinu. Ili još "peckavije" pitanje - kako se u tom duhovitom i vrckavom djelu sve vrti oko dvije djevojke iz Labina? Labinjanke, a ne Labinke, koja se varijanta u pravilu pojavljuje u hrvatskom standardnom jeziku. Još jedan razlog za priklanjanje procjeni i sudu da ništa tu nije slučajno!

To bolje za roman koji je pod naslovom Otmica Labinjanki danas već daleke 1988. godine u Biblioteci Hit Junior objavilo zagrebačko Znanje. U djelu tiskanom na oko 120 stranica vragoljaste i tajanstvene bezimene Labinjane, od kojih je jedna plavuša, a druga ima tamne oči "kao raški ugljen" pojavljuju se u mnogim neobičnim (ne)prilikama, a uvijek je u igri ljubavni žar mladih. Ponekad se u igru uvlači i Udba(već onda!), zazire se od socijalizma i olako razmišlja o bijegu barkom u državu s one strane Jadrana. Pozornost izaziva i Rina (opet slučajno ili ne), djevojka jednog od mladih pustolova, kojemu za oko zapinje jedna od Labinjonki, a rodom je iz Slavonije!

Suprotno od onih koji misle da se u Jugi nije smjela reći ili napisati ni jedna riječ protiv ondašnje socijalističke države, u romanu ima dosta vrckavih i duhovitih kritika na račun ondašnjeg društva i univerzalnih ljudskih gluposti.O detaljima neću više, umjesto toga predlažem vam da knjigu posudite u Gradskoj knjižnici(vjerujem da je tamo imaju na polici), ali ću ipak dodati da se u Labinu radnja odvija i na autobusnom stajalištu, zidu ispred rudarskog tornja, našeg još uvijek "ružinog šohta", ali i u Pineti te u rabačkom autokampu.

Skoro sam zaboravio, sve se to događalo sredinom šezdesetih, kada je turizam na Labinšćini doživio veliki zamah, a rudnici su bili daleko od zatvaranja. Barem je onda tako to izgledalo.